Osnovne tehnike i principi koje svako bonsai drvce treba poštivati, kako bi oblikovalo velikog čovjeka (Pogled s druge strane bonsai umjetnosti).

Autor: Carpinus Orientalis

Rast u šumi i na planini je često težak  nepodnošljiv. Prva oblikovanja velikih ljudi započela su davno s nekim kineskim carom. Ova se tehnika razvijala i održavala sve do danas.

Najbolji veliki ljudi uspjevaju ako ih pronađete u prirodi. Trebate znati što i kako tražiti. Ljudi u prirodi su često mali i nemaju dobre karakteristike. Prije svega se dobro znati kakav mu je 'nebari', jer je to osnova na kojoj raste i koja se teško ispravlja. Čovjek s dobrim nebarijem krasi se mnogim kvalitetama, ima svoje svjetonazore, voli prirodu, pedantan je i dosljedan,odrastao i voli učiti. Ne nađete li takvog, možete pokušati i snešto lošijim, ali će mu trebati mnogo drilanja, što predstavlja problem, pogubniji za nas nego za njega.

Nadalje 'stablo' čovjeka treba biti zanimljivo i s karakterom, ono mu daje čvrstinu i postojanost.

Za 'krošnju' ne marite puno u početku, jer se ona uvijek razvija, to je negova nadgradnja,  pa će vaš čovjek s vremenom postati reprezentativni uzorak.

Drveće ne govori! Ili govori?
Mogli bismo to promatrati sa stanovišta botaničke realnosti, ali i sa stanovišta metafore. Čim uđemo u metafore, uključili smo čovjeka i njegov um. A čovjek je po definiciji misaono biće.

Zbog te svoje 'misaonosti' posjedujemo osobine poput prisnosti, ljubavi, vezanosti i druge emocionalno-funkcionalne karakteristike.
Zbog tih naših osobina, drveće u jednom trenutku ima sposobnost govora.
Shvatili ste, to nije govor glasom, već govor kao metafora za naše prepoznavanje određenih pojava u prirodi.
Na satu fizike profesor kaže: "Tijelo izbačeno određenom silom u zrak pod 45 stupnjeva, nakon određenog vremena će gubiti na brzini te pod utjecajem gravitacije promijeniti putanju i započeti slobodni pad."
I zatim svoju konstataciju okruni pitanjem: "Što nam to govori?"

Takvim klišeiziranim pitanjem potičemo priču, a to nama paše, jer onda razumijemo.