Gnoj

Bljak, na samu pomisao na gnoj javljaju se virtualno neugodni mirisi. A oni su pak i inače produkti raspadanja organske tvari pod utjecajem mikrokozmosa.

Iz gnoja u vrtlarstvu, botanici i sličnim biljnim aspektima čovječanstva proizlazi gnojenje, fertilizacija ili najblaže rečeno prihranjivanje ili dohranjivanje.

Pa, zaboravimo na onaj gnoj u kojeg ugazimo kad najmanje treba. Gnojivo je tvar koja u sebi sadrži tvari potrebne za rast biljaka. Radi se o gotovo dobrom dijelu periodnog sustava elemenata, te o raznim mineralima i spojevima  koji sadrže te elemente a koji se raspadaju pod utjecajem sunca, vode ili zraka.

Korijenje je organ koji je najvećim dijelom zaslužan za apsorpciju tih tvari, bilo elementarno ili otopljenih u vodi. Da ne idemo u detalje, gnojivo tj. hranu dodajemo, miješamo ili na drugi način apliciramo u supstrat u koji je biljka posađene. Evo biljko, tu ti je!

Uvod

Dohranjivanje bonsaija, to mora odmah biti jasno, je drugačija knjiga nego dohranjivanje tla u vrtu i poljoprivredi. Zbog posude. Točka.
Tri najznačajnija elementa za razvoj biljke, a za čije je pronalaženje, prikupljanje i dilanje odgovoran korijen,  su dušik (N), fosfor (P) i kalij (K).
Ukratko, i bez puno znanosti, dušik šef  je za rast lišća i lijepu zelenu boju, fosfor je koristan za sazrijevanje dijelova biljaka i plodove, dok kalij osigurava dobru pripremu i jačanje strukture i pupoljaka za sljedeću sezonu.
Ova tri elementa u prirodi se pojavljuju u tlu raznom procesnom dinamikom u zemljištu, raspadanjem organske tvari pod utjecajem bakterija i drugih nerazumljivih i čudesnih procesa. Mogli bismo pojednostavljeno reći kako u ovom sjajnom procesu života biljaka, čak i padanje lišća ima i prehrambenu ulogu jer se truljenjem listova stvaraju hranjive tvari koje se upijaju u zemlju. Skoro kao da to rade namjerno. No ponekad čujemo za izraz 'mršava' ili 'slaba' ili 'siromašna' zemlja. To otprilike znači da u zemlji nema dovoljno hranjivih tvari za normalan i progresivan razvoj biljaka. Onda one žive tako kako žive.
U bonsai svijetu čitava menza je ograničena na malu posudu u koju jedva da stane korijenje, iz zdravstvenih razloga ne volimo organska raspadanja u supstratu, a supstrati su stoga superpropusni i neorganski.
Eto, to je razlog zašto bonsai treba dohranjivati.
Špek s lukom i prgice sira nisu pogodni za to.

Umjetna (anorganska) gnojiva

Gnojivo se proizvodi i na umjetan način te ga u nas uglavnom poznajemo po oznaci NPK s nekoliko brojeva ispod toga. Plastične vreće s takvim oznakama obično dovlači deda iz poljoprivredne apoteke pa to razbacuje po polju ili vinogradu. Jednom frazom,  'umjetno gnojivo' odnosi se baš na to u našem svakodnevnom riječniku pakirano po desetak kilograma. Znate na što mislim.
Brojevi uz oznaku NPK označavaju koliko u sadržaju ima kojeg elementa, pojednostavljeno, 10-10-10 znači da je 30% elemenata (po 10% od svakog), a 70% nekakve inertne tvari koja uglavnom ničemu ne služi u smislu dohranjivanja. Gnojivo se aplicira u dozama koje se izražavaju u kilogramima po jedinici površine (a zapravo tome služi inertna tvar, da određeni postotak elemenata i minerala bude u točnom postotku rasprostrt po površini zemlje, kako piše na vreći).
Za vrtlarstvo se proizvode specijalizirani proizvodi pod raznim trgovačkim brandovima u šarenim vrećicama, s prefisima eko-, bio-, multi-, green-, mega-, a razlikuje ih upravo sastav tvari unutar same supstance. Ovdje ćemo reći da osim N, P, i K gnojiva sadrže u manjim količinama i druge element važne za razvoj biljaka (kalcij, magnezij, sumpor, bor, bakar, molibden, željezo, klor, cink). I proizvođači se kunu da su njihovi proizvodi posebno prilagođeni pojedinim vrstama biljaka ili cvijeća. To donekle i stoji jer su i različite vrste biljaka različiti potrošači pojedinih elemenata pa su im potrebni i drugačiji omjeri hranjivih elemenata. Zbog ove činjenice logično je da ne postoji gnojivo 'za bonsai'. Čak ako i postoji onda nije za svaki bonsai, s obzirom na različite vrste drveća. Bonsai nije vrsta drveta, to je umjetnost, pa ako vam uspije napraviti bonsai od kukuruza, najbolje će mu pristajati umjetno gnojivo za kukuruz.

Umjetna gnojiva ponekad sadrže i neke druge điđe (tipa ovlaživača supstrata, osvježivača zraka) koje su namjenjene više uspješnoj prodaji nego samoj koristi za biljku, pa je to sasvim ok za ignoriranje, vratite se nakon reklama.. I još jedna verzija je gnojivo u tekućem obliku umjesto u krutom, a koje u najvećoj mjeri sadrži inertnu tvar tj. vodu ukojoj je sve otopljeno, a što se sve skupa dodatno razrjeđuje kod primjene. Ne treba previše vjerovati da sadrži još nešto što će od bijke napraviti bum, jer biljka treba ono što treba, a ono što ne treba je samo trošak koji povisuje cijenu. Kod gnojiva nas zanima samo kemija, a ne i "ako kupite danas, biljka će vam imati duplo više grančica".

Organska gnojiva

Neorganska tj. umjetna gnojiva često zbog procesa proizvodnje sadrže i elemente koje smatramo 'nečistoćom' , nepotrebni su, pa čak i štetni, ali su u malim količinama pa sve to nekako prođe. No višegodišnjim gnojenjem iste površine, i te se štetne tvari neiskorištene nakupljaju u plu pa se ti može razviti svakojaka kemija. Kod ponsaija zbog povremenog presađivanja vrijednosti 'nekorisnih' elemenata rijetko prelaze u nešto alarmantno. Za razliku od toga, organska gnojiva nastaju prirodnim procesom, raspadom organskih tvari, to je ono što nam ispočetka smrdi i jako su efektna. Jer osim što sadrže tvari potrebne biljkama pomažu i u razvoju mikroorganizama, gljivica i ostalih malih čudesa koja često žive u simbiozi s biljkama, mycorhizza npr. gljivični organizam koji u suživotu s korijenom poboljšava apsorpcijsku moć korijenja uz cijenu potrošnje ugljikohidrata proizvedenih od strane biljke (vrtićko objašnjenje).

Ali, avaj, prirodna organska gnojiva u posudi mogu napraviti svakakva čudesa uključujući i truljenje koje korijenje neće dobro podnijeti, plus mirisi. Recimo da kao u posudu ispod korijenove bale na dno postavimo lopatu stajskog gnoja. Em smrdi, em je opasno.
Popularno gnojivo za bonsai je popularni, u nas zvani 'čiknšit' (chicken shit) ili pileći izmet. Najčešće se komercijalno nabavlja kao pelete, sitne granule koje se malo posipaju po površini kako bi laganim raspadom polako ulazile u supstrat kroz određeno vrijeme. Ovo gnojivo se niti toliko ne ističe s ekstra svojstvima poput izgleda i mirisa.
U raznim humusima također ima organskih hranjivih tvari, ali ga ne koristimo kao gnojivo za dohranjivanje, a u zadnje vrijeme ga niti ne miješamo u supstrat jer kad se iscrpi, stvrdne se utječe na propusnost i prozračnost supstrata.Dobra hrana, ali uzrokuje zatvor.

Homemade gnojiva

Razumijevanje potreba biljaka za mikroelementima i mineralima, postavilo je logičnu pretpostavku. Zašto ne kao gnojivo dodati nešto, bilo što, što sadrži određene količine N, P ili K, a da ne sadrži previše 'smeća'. Ljudi su odvajkada s koljena na koljeno prenosili magiju gnojenja vrtaotpadom poput pepela, taloga od kave i sličnih nusprodukata našeg svakodnevnog života. Dok to generalno možda funkcionira u tlu vrta ili njive, bonsai posuda je, opet ponavljam, svijet za sebe. Ne želite svom bonsaiju po nogama sipati talog od kave ili pepeo.
Talog kave ima NPK sastav otprilike u vrijednosti 2 - 0,3 - 0,2, a elementi se oslobađaju raspadanjem ili kompostiranjem. No ružno izgleda, a moguće je i zagušenje prozračnog supstrata česticama taloga.
Pepeo, posebno drveni pepeo sadrži sve elemente koji trebaju biljkama jer su bili u biljci prije nego je ona postala potpala. Izgaranjem se nekamo u zrak izgube dušik i sumpor, ali ostali elementi ostaju netaknuti. Ujedno zbog velikog udjela kalcijevog karbonata, pepeo korigira pH kiselih tla. Ali niti to ne izgleda dobro na bonsaiju, kao ni kava, da ne govorimo na što će ličiti supstrat nakon nekoliko zalijevanja.
Sve češće se spominje i ljudski urin, ali nemojmo se zanositi. Posipaš oko biljke pepeo pa se na njega 'učiniš' i eto ti gnojiva bogatog dušikom i svim ostalim. Vrijedi, kao i inače za jedno pišanje po njivi, a ne sa posudu od dvije litre. Sve što bacamo u organski otpad zapravo je nakakvo gnojivo koje nakon što se raspadne (kompostira) u zemlji, dodaje u taj miks pojedine materijale/elemente/nutrijente kako god da ih nazvali..
Dakle, narodne mudrosti nisu primjenjive kod bonsai uzgoja zbog sto pedeset estetskih, kemijskih ili higijenskih razloga.
However, neke od tih mudrosti su MOŽDA čak i primjenjive ako imamo na umu da ne želimo nikakva organska raspadanja u posudi našeg drvca te ako se posvetimo adekvatnom procesu proizvodnje i obradi.

Jedan bonsaist je napravio svoje gnojivo miješajući 'grindane' kreme od 50% prezrelog paradajza s 50% drvenog pepela i dobio gustu masu, pa od toga napravio "faširance" koje je postavio na površinu supstrata posude da se polako degradiraju. Jjemu je kaže, super. Nisam nigdje našao potvrdu da ovo funkcionira i kakve ima koristi. No svakao da bolje izgleda i možda se kvalitetnije primjenjuje.
Drugi recept koristi obično brašno, koštano brašno, još nekakvo brašno i svašta nešta, to ugura u cijev, dobro nabije i onda, kad se osuši, izbije iz cijevi i reže na 2cm komade koji mu također služe kao sporo raspadajuće gnojivo.
Ima i varijanta s ribom , koja je posebno zabavna, jer trebate u grinderu samljeti cijelu ribu dok se ne pretvori u kremu, razrijediti to vodom, te napuniti suhim lišćem, suhom travom i novinskim papirom, to se svaki dan lufta i miješa kroz dva tjedna, izbjegavaju se susjedi,  dok ne postane tamno smeđe. Ovo je navodno izuzetno kvalitetno i učinkovito gnojivo, ali sam po bonsai forumima pronašao ga uzgajivači bonsaija ne vole jer se u vrtu skupljaju mačke, vjeverice, oposumi i druga bića. Kažu, ako vas smeta miris treba dodati smeđi šećer, voće ili nešto drugo, nisam zapamtio što. No s time nećete prevariti mačku, a možda se naknadno pojave i ose.

Sve je dakle, prilično relativno, čak i logično, ali... bonsai javor i bonsai gingko su dvije različite vrste bilja s različitim potrebama. Naš vrt nije smetište. Bonsai je priroda, a ne kemijska deponija.

Ovdje sam teoretski nabacao razne gnojidbene situacije i principe, i nadam se da sam dovoljno iskomplicirao da prije nego se upustite u gnojenje potražite kvalitetnu informaciju o tome čije se konkretno hrani vaše pojedino drvo, kad se hrani, kako se hrani. Moja poanta je da ovo treba savladati i biti siguran u načine hranjena biljaka. Premalo ne valja, a previše ubija. Biti će biti isto kao da ste se 'učinili' u bonsai posudu. Takvo ćete drvce imati.