Yamadori - najbrži početak

Iako oblikovanje bonsai drvca možete započeti na razne načine (iz sjemenke, reznice i mladice, margotiranjem, cijepljenjem i drugim) najkraći put je, vremenski gledajući, uzimanjem drveta iz prirode - tzv. yamadori. Sam smisao bonsaija je prezentirati odraslo drvo kao minijaturu. Da bi drvo izgledalo odraslo mora imati jednu od najvažnijih karakteristika, a to je starost. Uočite nekoliko vrlo vidljivih osnovnih razlika između mladog i starog drveta: struktura kore, izgled površinskog korijenja, te tragovi vremena poput oštećenja, odumrlih grana i sličnog. Mladice ove karakteristike nemaju, a ako su posađene u posudi, zbog biodinamičkih razlika proteći će puno vremena dok mladica počne pokazivati tragove starosti. Ajmo redom...

Što tražiti?
Kad prolazite šumom ili drugim terenom gdje raste drveće - promatrajte. Ono što vas zanima je drvo starosti od 5 godina na više (otprilike, no i to ovisi o vrsti). Zanemarite njegovu trenutnu prirodnu visinu, vjerojatno je da će možda biti visoko i par metara te imati gustu krošnju iznad vas. I ovo ovisi o vrsti, jer neko je drveće grmoliko, nekoje prirodno ne raste u belike visine itd. Ono na što treba obratiti pažnju je ono što ćete u budućnosti vidjeti u posudi. Dakle radi se o dijelu gdje drvo raste iz zemlje, o deblu do visine od otprilike pola metra. Tražite nešto što ima berem 5 cm promjera, a može i više no ne treba pretjerivati. Nadalje, tražite nešto što ima nekakav "pokret", dakle da se ne radi o kolcu koji raste uspravno u zrak, već da deblo ima neke prirodne "zavijutke". Ako ste to našli, to je tek pola posla. Nakon toga zanima vas kakva je baza tog debla. Ako nije na površini vidljivo zvjezdasto rasprostranjeno korijenje, potrebno je malo raskopati zemlju oko baze da bi se došlo do najgornjeg korijenja. Ono što tražite je da u basi stabla bude vidljivo proširenje iz kojeg se zvjezdasto prostire korijenje, po mogućnosti u svim smjerovima. zanima vas samo prvih desetak centimetara tog korijenja koje će kasnije postati baza bonsai stabla. Ukoliko drvo nema ovakve karakteristike, pustite ga neka raste u šumi, jer nije pogodno za vaš naum. Gornje upute su okvirne i odnose se na idealni slučaj, neki detalji mogu odstupati, to je stvar procjene. Priroda je nepredvidiva i nikad ne znate kako će izgledati vaš jedinstveni projekt. Donja ilustracija prikazuje princip. Najbolje je pronaći oštećeno drveće koje je slomljeno vremenskim nepogodama, i koje se izborilo za život s novim granama. Takvo drveće ima interesantne prirodne oblike, ružne rane, suhe dijelove i možete mu podariti novi život i ljepotu. To je on što rade mnogi bonsaisti amateri. Drvo koje najgore izgleda u prirodi najbolji je materijal za bonsai.

Initial tree illustration: Designed by Freepik

Yamadori, ovisno o samoj njegovoj kvaliteti u smislu karakteristika može vas dovesti do lijepog malog drveta već za otprilike 5 godina koliko će najmanje biti potrebno da iz panja stvorite novu krošnju. Ukoliko u ovom donjem dijelu postoji koja niska grana svakako je prikratite ali je sačuvajte jer će i ona prolistati i pomoći oporavku drveta. Ne bude li se uklapala u oblik uvijek je naknadno možete odrezati.

Pronašli ste! Što sad?
Ono što slijedi ima nekoliko faza ukoliko ste odlučili pronađenog kandidata uzgojiti u bonsai formi. Prvo, pravo vrijeme za vađenje je nakon zime i zadnjih mrazova i nakon što biljke pokazuju prve znakove da imaju namjeru prolistati. Drvo najbolje zna koje je to vrijeme jer se počinje buditi nakon zimskog mirovanja i hranjive tvari počinju kolati granama. Govorimo o veljači, ožujku, a ponekad i o siječnju ili travnju. Proljeće :)
Pristupite drvetu studiozno, nemojte žuriti, iskapanje drveta je delikatan posao i o vašoj predanosti i strpljivosti ovisi uspjeh. Od alata dobro je imati prije svega lopatu (štihaču), i malu pilicu. To je gotovo dovoljno za standardno drvo u šumi. Jači i svrsishodniji alati vam trebaju na težim terenima, ali to je druga priča.
Prije nego počnete kopati odrežite drvo na željenoj visini i prikratite sve grane koje eventualno rastu na dijelu koji je ostao. Ovo je važno jer vam treba prostora i da bi imali čistu situaciju. Glavni rez može biti ravan ali neki preferiraju i kosi. Svaki ima svoje prednosti, ali taj rez će ionako u budućnosti biti predmet obrade različitim tehnikama. Pred vama je sada panj.
Pažljivo utvrdite smjer glavnog korijenja koje se širi postrance iz baze. Krenite lopatom zarezivati zemlju oko baze drveta na pristojnoj udaljenosti kako bi napravili krug otprilike 50-70 cm. Osjetit ćete gdje pojedini korijen pruža otpor lopati, na ostalim mjestima zabodite lopatu okomito na punu dubinu. Sada imate bolji pregled situacije. Na mjestima gdje možete kopati na dubinu lopate počnite raditi mali šanac vadeći zemlju izvan kruga koji ste napravili. Cilj vam je imati jarak oko baze stabla ne dirajući zemlju neposredno oko stabla kako bi stablo ostalo kao na nekoj vrsti otoka. Kopajući taj mali jarak oslobodit ćete prostor oko postranog korijenja kako bi mogli glavne korijene prepiliti malom pilicom na oko 20-30 cm od baze stabla (što duže to bolje, jer ćete na korijenju raditi nakon vađenja bude li potrebno). Nakon te uspješne operacije trebali biste imati stablo oko kojeg je porezano korijenje i oko njega mali kružni jarak dubine lopate. Sad već imate neki pregled kako izgleda vaš panj. Pokušajte ga rukom lagano pomicati da vidite koliki otpor pruža. Nemojte ga pokušavati slomiti jer još uvijek ima važnog korijenja koje može biti važno za preživljavanje. Počnite od iskopanog malog jarka polako kopati ukoso ispod stabla u potrazi za korijenjem koje raste okomito u zemlju. Većina stabla će imati najmanje jedan takav glavni korijen te nešto veći broj manjeg. Nailaskom na manje korijenje presijecite ih pilicom, te svaki put probajte može li se panj pomicati. Ova operacija kopanja treba dovesti do toga da oko baze drveta postoji zemlja u obliku zdjele (zamislite da je okom te zemlje posuda u kojoj je drvo posađeno). Ovaj završni dio iskapanja je dosta delikatan jer drvo u svojoj bazi ima i sitnog korijenja koje vam je neophodno sačuvati. S obzirom da je glavno korijenje presječeno, svi fini korjenčići nalaze se na njihovim krajevima, sada ste ovisni o količini korijenja ispod baze stabla.
Pažljivim kopanjem ispod stabla pronaći ćete glavni korijen. Pokušajte ga osloboditi od okolne zemlje te prepiliti ako je moguće. Ako nemate prostora, pokušajte ga presjeći na drugi način, lopatom ili sjekirom, no u svakom slučaju nastojte imati što ljepši rez bez puno trganja i cjepkanja. Presijecanjem glavnog korijena panj bi trebao početi pokazivati nestabilnost i trebalo bi biti moguće pomicati ga rukom. Napinjanjem panja u različitim smjerovima, utvrdit ćete s koje se strane još uvijek "drži". Pronađite ostatak korijenja i presijecite.
Kad ste u potpunosti oslobodili panj, imate na njemu poprilično tešku balu zemlje. Pažljivo ga prevrnite u strani te pokušajte očistiti dio zemlje, no pazite - svaki pa i najmanji korijen je važan. Očistite toliko zemlje da možete panjem manipulirati i prenositi ga. Ako ste dalje od kuće, dobro je preostalu balu zamotati u najlon kako bi se zadržala vlaga.
Još jedna važna stvar, ne ostavljajte iza sebe nered, odrezane grane složite na hrpu ili odložite na drugu gomilu gdje već postoji odbačeno granje. Zatrpajte nastalu rupu na mjestu panja i poravnajte zemlju kako bi nakon vas sve bilo natrag na mjestu. Idemo doma.

Faza dva - idemo dalje
Došli ste doma sa svojim prvim yamadorijem. Pretpostavimo da znate razliku između bjelogoričnog i crnogoričnog yamadorija. Na crnogoričnom ne smijete dirati korijenovu balu ni zemlju oko njega jer će završiti loše. Ovo vrijedi i za samo neke bjelogorične vrste, no većina će pretrpjeti ogoljivanje korijenja. Jedna od dobrih metoda je uzeti vrtni crijevo i ispirati zemlju s korijenja yamadorija dok potpuno ne očistite korijenov balu od preostale zemlje. Nakon ovog postupka imate ćete kompletni pregled nad materijalom i izgledom korijenja. ovo je trenutak prvog promišljanja o tome kako će drvo izgledati u budućnosti. Obratite pažnju na sve ono sitno končasto korijenje. Ono će hraniti drvo, i ono je u ovom trenutku važnije od svega.
Sada drvo treba posaditi. Imate izbor. Posuda ili vrt. Dakako, možete ga posaditi u vrt, i pustiti ga da raste, to daje dobre rezultate, i brže će se razvijati nego u posudi, nakon par godina možete ga izvaditi iz vrta i presaditi u posudu. Ako se odlučite za posudu, to mora biti trening posuda, ne izložbena bonsai posuda jer vaš je yamadori još godinama daleko od nje. Svaka vrsta "kontejnera" će biti dobra. Kanta, lavor, na brzinu sklepan drveni sanduk, kadica, sve što može držati supstrat. Veličinu posude određuje korijenje, Ako je moguće možete dodatno prikratiti veće korijenje koje na sebi nema drugog korijenja. Cijeli drvo mora stati u posudu. Na dnu posude trebaju biti drenažne rupe (ne rupice) kroz koje će voda moći slobodno protjecati. Supstrat treba biti propustan za vodu, čwesto je u upotrebbi liapor, liadrain, floreopor, i slični komercijalni supstrati koji su zapravo paljena pa zatim drobljena glina granulacije do 5 mm. U ovo se može umiješati malo kvalitetnog treseta, ali sve u svemu supstrat je gotovo sterilan. Ne brinite o nedostatku hranjivog humusa, gnojiva i drugog, vaš panj je u stanju šoka i nema nekog posebnog apetita. pažljivo stavite dio supstrata na dno posude, na njega postavite drvo, te ga kroz rupe na dnu pričvrstite žicom za dno, preko korijenja. cilj je postići da se drvo nakon sadnje ne može pomicati. Idealno je s dvije žice priteći na dva različita mjesta, no ponekad se treba pomoći nekakvim podmetačima, pa čak i vijcima. Svrha ovoga je da se drvo ne može pomicati jer nakon novog zakorjenjivanja svako pa i najmanje pomicanje će trgati novonastalo sitno korijenje. Kad ste drvo učvrstili, počnite s nasipanjem ostatka supstrata. Nakon što ste prvobitno prekrili sve korijenje, šiljatim štapićem debljine olovke pažljivo "pikajte" supstrat oko korijenja kako bi popunili sve eventualne "džepove" te da korijenje bude u dodiru sa supstratom. Budite nježni i pazite.
Kad je i to gotovo, nasipajte ostatak supstrata kao bi poravnali površinu posude. U ovoj fazi estetika nije važna i ne trebaju se vidjeti površinski korijeni ako to nije moguće. Zaista vas ne treba biti briga kao to izgleda. Kad ste završili proceduru, dobro zalijte čitavu priču, voda mora protjecati kroz supstrat i sve mora biti dobro natopljeno i kapati. Cijelu ovu instalaciju stavite na sjenovito mjesto i to je to.

Znate li što se dogodilo?
Prepričajmo ovu gornju priču sa stanovišta drveta. Ono je u šumi razvilo svoje korijenje i krošnju i bilo mu je dobro. Presijecanjem debla u proljeće drvo je ostalo bez krošnje. Ovo je za drvo događaj koji je moguć i prirodno, na njega može pasti drugo drvo ili ga može slomiti vjetar. Drvo je spremno za ovaj zahvat, jer količina korijenja koje ima je više nego dovoljna za nicanje novih grana. Ovdje je važno dodati, da se ponekad presijecanje stabla radi godinu prije nego se vadi iz zemlje. na taj način se koristi zimi akumulirana energija korijenja za razvoj novih grana, a iduće proljeće se tek drvo vadi iz zemlje nakon što je iz panja razvilo nove izdanke. No u našem slučaju mi smo napravili oboje. Dakle presijecanjem glavnog korijenja drvo je ostalo bez velikog broja sitnih korjenčića i to je za drvo svakako dodatni šok. Ostaci ovog debelog korijenja pri bazi neće se više razvijati, drvo će ispod baze razviti nove, uglavnom sitne korjenčiće jer između ostalog nema više potrebu za debelim korijenjem koje ga stabilizira u zemlji i čuva od prevrtanja. Zanimljiva je poveznica da je dobro što drvo nakon ovakvog drastičnog rezanja korijenja drvo lakše preživi bez krošnje. Drvo s prerezanim korijenjem ali s ostavljenom krošnjom će vjerojatno zbog intenzivne respiracije lišća vrlo brzo dehidrirati i osušiti se. Stoga je panj u boljoj poziciji. Ostatak korijenja u proljeće čuva još taman toliko energije da može prehraniti nove izboje. Složeni biokemijski mehanizmi u drvetu odgovarajuće reagiraju na ove stresove, i prvi zadatak koji si drvo postavlja je iniciranje novih pupova to panju. Ako ste ostavili dovoljno korijenja biti će dovoljno energije da se novi pupovi iniciraju i potjeraju do prvih listića, čime će započeti fotosinteza zatvarajući ciklus. Novostvoreni listovi će osigurati ugljikohidrate, aktivirat će se novi mehanizmi i počet će se javljati novo korijenje. Važno je shvatiti sljedeće: drvo u ovom stanju šoka nema pretjerani apetit, pa prihrana gnojivima posebno anorganskim može imati suprotni efekt od očekivanog. Vaš panj je na intenzivnoj njezi i sve što sada treba je energija pohranjena u korijenju, svjetlo, voda u ugljični dioksid iz zraka.
Drvetu je sada potrebno najmanje dvije do tri godine do punog oporavka. U to vrijeme ne trebate brinuti o orezivanju, žicanju i bilo kojoj drugoj tehnici. Prve godine je na dijeti, i bude li sve uspješno imate ćete mali grmić relativno bogat korijenjem. U drugoj i trećoj godini ako je drvo preživjelo, stanje jakog šoka je prošlo, drvo se stabiliziralo i sad mu slijedi jačanje. U tim godinama počinjete ga prihranjivati kako bi došlo u punu snagu. Taj grm neće ličiti ni na što, a posebno ne na bonsai. No to je normalno. Iskopali ste ga u prirodi i promijenili mu uvjete, trebate ga pustiti da se ponovo ponaša kao drvo. Ovisno o napretku, procijenit ćete treba li mu presađivanje, povremeno odrezati koju granu, malo razmišljati o budućem obliku. Moglo bi se reći da ste ovime napravili svoj prvi predbonsai, tj drvo koje je dobar materijal za uzgoj bonsaija.
U godinama koje slijede, počinjete primjenjivati bonsai tehnike uzgoja kako biste napravili strukturu. Na kraju treće ili četvrte godine od sadnje mogli biste opaziti da se pojavljuje forma malog stabalca, koje u naredne dvije do tri godine možete dodatno stilizirati. No to je druga tema.

Zaključak je, budite strpljivi. Pronađite dobar materijal, presadite ga k sebi i pustite ga da raste nekoliko godina. Za bonsai ima vremena, vama treba zdravo i živahno drvo u punoj snazi koje će lako podnositi sve tehničke zahvate prilikom oblikovanja. Bonsai će biti vaše djelo, no prve tri godine strpljenja služe da biste stvorili temelje za to - predbonsai materijal.