Iako oblikovanje bonsai drvca možete započeti na razne načine (iz sjemenke, reznice i mladice, margotiranjem, cijepljenjem i drugim) najkraći put je, vremenski gledajući, uzimanjem drveta iz prirode - tzv. yamadori. Sam smisao bonsaija je prezentirati odraslo drvo kao minijaturu. Da bi drvo izgledalo odraslo mora imati jednu od najvažnijih karakteristika, a to je starost. Uočite nekoliko vrlo vidljivih osnovnih razlika između mladog i starog drveta: struktura kore, izgled površinskog korijenja, te tragovi vremena poput oštećenja, odumrlih grana i sličnog. Mladice ove karakteristike nemaju, a ako su posađene u posudi, zbog biodinamičkih razlika proteći će puno vremena dok mladica počne pokazivati tragove starosti. Ajmo redom...

Često kod početnika prevladava "uzgojno nestrpljenje" uzrokovano oduševljenjem nečijim skoro gotovim i oblikovanim drvcem. Jedan od osnovnih prvih koraka u ovom hobiju je ispravno zauzimanje stava i zauzdavanje nestrpljenja. Ovaj korak dolazi prije nego uopće dodirnete ikoje drvo.

Nestrpljenje se očituje u nekim sitnicama od samog početka. "Prvo posadim drveće, a u međuvremenu dok ono raste idem nešto naučiti."
Upravo obrnuto, da bi drvo uopće dospjelo u posudu, već je potrebno imati predznanje da bi postupak završio sa što boljim izgledima. To predznanje nam daje odgovore na pitanja što, kada i kako...

Kineski brijest je jedna od češćih biljaka koja dolaze iz supermarketa i prodaje se pod bonsai. Ljudi to kupuju, netko sebi, netko za poklon drugome, i onda pod obavezno svi završe na Hobi bonsai forumu otvarajući novu temu koja u pravilu bar jednom spominje frazu 'u pomoć'. Ako ste barem godinu dana umjereno u bonsai svijetu, jasno vam je da stvari ni izdaleka nisu tako jednostavne kao što je ispeglati karticu i puknuti drvo na prozorsku dasku slijedeći upute prodavačice specijalizirane za muškatle.

Ne, puno je kompliciranije od toga. A zašto? Pa evo...

Imam prijatelja šumara. Dogovaram da ga posjetim na "radnom mjestu" tamo gdje je havarija i sijeku se velika drva, za ogrijev i građu.
- Ima li tamo u toj šumi malih grabova? - pitam
- Ima -  kaže - koliko hoćeš.
- Ali meni treba grab, ili... javor, poljski, campestre, možda brijest ili bukva...
- Pa ima i toga, a za kaj ti treba?
- Ono, bonsai, znaš malo drveće u japanskom stilu...
- Ma ima toga puno ono, ko prst debeli,  ima i po rubovima šume...
- Je da ali ne trebaju mi ti tanki, trebam ono, ko' ruka ili deblji, pa da je recimo stradao, slomilo ga veliko drvo, ili raste negdje gdje nije napredovao, da mu se lijepo vidi korijenje
- Ahaaaa, znam, ali hmm, to ti nije dobro, mislim ovi veliki , imaju veliko korijenje, preko metar...to trebaš otkopati...