Kakvi su moji dojmovi? Pa, nije loše za čovjeka bez drvca :)

U prvih 40 dana ovog bloga napisao sam 35 članaka, a blog ima blizu 700 otvaranja stranica (moja otvaranja su isključena). Ovih 40 dana je ujedno i vrijeme koliko traje moja nova opčinjenost malim drvcima s velikom dušom.

Dobio sam i nekoliko poruka podrške i to od ljudi koje poštujem kao sudionike hrvatske bonsai scene. Ovaj dnevnik je  kao neka moja priprema za proljeće 2012. i ima neku čudotvornu vrijednost, za mene samoga. Ovdje slažem svoja razmišljanja i zaključke, kao da govorim sam sebi.

Još uvijek stidljivo pokušavam čitateljima sugerirati da sam početnik (tj. još nisam ni to), i da provjere informacije koje su ovdje pročitali. Razlog tome je mala nesigurnost jer uvijek kad nešto novo spoznam, shvatim da toga ima još. Pretpostavljam da sam trenutno među aktivnijim "bonsai teoretičarima bez prakse". Na stranu vrijednost mojih teorija. Kroz koju godinu ću ih možda sam najbolje evaluirati i vrednovati.

Uvijek sam bio za to da je jedno govoriti i pisati, a drugo pretvoriti to u djelo. Prvo je čak i lakše.

Trenutno sam addict, ovisnik o pisanju o bonsaiju, možda se potajno nadam da ću biti takav kad se ove moje lamentacije materijaliziraju u nekakvim trening posudama.

Bonsai forum mi je otvoren cijelo vrijeme, s vremena na vrijeme provjeravam je li što tko rekao, pratim satistike posjeta, sve stranice rezultata u Googlu su mi ljubičaste na pojmove o bonsaiju. Nema toga na što nisam kliknuo i pročitao. Sad zaranjam u dubine raznih foruma gdje je stvarno iskustvo, uz povremene gluposti, tek toliko da čovjek može razlikovati dobro i zlo. Čak sam nedavno na jednom stranom blogu,  u  komentaru "popljuvao" autoricu jer je napisala kako se radi bonsai, konkretno da se mali bonsai stavi u malu posudu s malo vode i zemlje, pa kad pokaže prve znakove umora da ga se malo pognoji kako bi živnuo, onda ga se povremeno izvadi iz posude i ostavi na suncu pa mu se opet da malo vode, ako sve to preživi onda mu se rezuckaju grane, te kad se privikne na te svakodnevne torture onda to postane malo izmučeno i skrušeno drvo koje njihovi vlasnici nazivaju umjetnošću. To joj je bio 'šlagvort' da bi usporedila generalni uzgoj bonsaija s nekim tipom koji stalno zapostavlja svoju ženu uz tek povremene nježnosti kao bi od nje napravio 'bonsai ženu'.

Nisam joj radi opće kulture baš napisao da je krava, ali sam joj rekao da nema pojma o bonsaiju i da je svojim pisanjem uvrijedila milijune ljubitelja i uzgajivača bonsaija koji prvo spašavaju drvca, pa žene i djecu (ovo je prenapregnuto radi ilustracije).... Kad te netko zapali......!

No dobro, 40 dana je prošlo, i vidim da u svoj toj "bonsai stvari" nije samo bonsai. Što dublje kopaš sve više isplivavaju ljudi iznad drveća. Ima ih i takvih kojim kvare idilu, pa u Pallovom proslavljenom javoru pronađu jednu tercijarnu grančicu koja stoji krivo pa pokrenu široku raspravu zašto se taj izvanredni primjerak ne uklapa u tradicionalnu filozofiju bonsaija. To me malo živcira, jer nije to matematika 2+2=4, niti je Bog uklesao 10 pravila bonsaija na onaj četvrti kamen koji do sad još nije pronađen.

Ja sam sebi bolji filozof nego oni filozofi koji su došli do nekakvog uspjeha pa sami sebe i svoju taštinu doživljavaju kao  "dr-mr-zen-yin-jang-majstor-sensei-dipl". Tu stvari postaju preozbiljne, pa me to ni ne zanima. Mislim da je ljepše uživati u drvcu nego u službenoj nagradi. Jer kad se u bonsaiju više baviš ljudima nego drvećem onda stvari krenu nizbrdo i počinje politika. Ego je strašno destruktivna stvar. Žao mi je, ali svugdje je tako. Možda sam idealist pa bonsai još uvijek doživljavam kao nešto plemenito, u skladu s onim mirnim i staloženim japanskim mudracima i učiteljima od stotinjak godina koji su svoje mudrosti davali u jednostavnim dubokoumnim rečenicama. Tko nije takve mudrosti shvatio, danas se bavi "politikom" bez obzira u kojoj sferi je aktivan. Naravno, govorim o politici "ja sam uvijek u pravu".

Ehej, počeo sam zvučati turobno... dakle, moja cvatuća dunja je već popunila pola air-layera korijenjem, trebalo joj je isto 40 dana za to. Baš super! I trenutno me nije briga je li to tradicionalno japanski i može li se za to dobiti nagrada. Mene veseli jer sam uspostavio nekakvu interakciju s jednom granom. Baš onako kako sam čitao o tome i po tome napravio. To će možda za par godina biti super drvce, ne za javnu nagradu, ali meni će drvce samo biti nagrada.

Ovih dana slijede izvanredne stvari, idem k caru vidjeti prava bonsai drvca :)