U životu bonsai drveta (koje ćete eventualno pokazati nekome kao uređen, uzgojen i zanimljiv izložak) postoji nekoliko faza. Preskočit ćemo sjemenke, mladice, sadnice i reznice zbog sporosti procesa. Govorimo o drvetu koje ste našli u prirodi.

Prva njegova faza je njegov dosadašnji život u prirodi. Tamo se s drugim drvećem borilo za svoj prostor pod suncem. Drveće koje je na dobroj poziciji često ima manje problema i ono će veselo rasti u visine, s ravnim deblom, i razvijati svoju krošnju kako bi osiguralo daljnji rast. Ovakvo drvo vam vjerojatno neće biti interesantno jer trebate njegov donji dio, korijenje i dio trupca do nekih pola metra visine. Ako na tom dijelu nema nikakvih interesantnih karakteristika, konačni rezultat će biti neinteresantan. Postoji o drveće koje je na žalost u neprikladnoj poziciji u šumi ili na rubu šume, ono se iskosilo u potrazi za svjetlom, možda se urušio teren, možda je slomljeno padom drugog stabla prilikom rušenja šume, može biti oštećeno od životinja ili mehanizacije i na brojne druge načine. Ovakvo drvo je proživjelo određene traume ali se ipak izborilo za život, zaraslo svoje rane. Po njemu se jasno vidi njegova povijest, nakon loma neke druge grane preuzele ulogu vrha još u ranom stadiju i tako određeni broj godina drvo je dobilo interesantnu formu, zavijutke, iskrivljene ili suhe dijelove. Dok je drugo drveće u susjedstvu napredovalo, ovo naše malo drvo je ostalo potišteno i zaklonjeno sjenom uznapredovalih krošnji nad njim. Takvom drvetu možete pokloniti novi život. Faza jedan ovdje završava, radi se o povijesti preživljavanja u prirodi.

Druga faza je kad takvo drvo dođe u vaše dvorište. Nakon uzimanja iz prirode ovo bi trebala biti njegova zadnja velika trauma. Bez obzira hoćete li ga posaditi u zemlju u vrtu ili u posudu, ovdje drvo započinje život intenzivne njege. Štitite ga od štetnika i bolesti, zalijevate, brinete o prihrani, svjetlu i svemu ostalom i puštate ga da se oporavi. Ovo je faza zdravlja.

I treća, zadnja faza je oblikovanje kojim ćete drvetu dati njegovu konačnu formu, stil i ljepotu.
Treba razumjeti važnost ovih faza. Život u prirodi je važan jer je tamo drvo dobilo svoje karakteristike i oznake. Ova faza ga zapravo čini ozbiljnim kandidatom. Faza zdravlja i oporavka nakon toga, u vašem vrtu, je najvažnija faza, jer ovdje vi kao uzgajivač preuzimate brigu i odgovornost o njegovom daljnjem životu. Usuđujem se reći da je treća faza, oblikovanje, najmanje važna. Ona dolazi na kraju kao konačni rezultat vašeg uzgoja. Zanemarimo sada prvu fazu i usmjerimo se na početnika kojem preostaje odraditi druge dvije. Zdravlje dolazi prije ljepote. Uzimanjem drveta iz prirode napravili ste mu do sad najveću traumu i to trebate poštivati. Ne smijete ubrzavati proces jer priroda slijedi svoje mehanizme. Ljepota i oblikovanje su vam zadnja briga. Prva briga je da se drvo ponovo primi i uspostavi svoje životne procese, da se izbori za život. Ovo može potrajati godinama. Ponavljam, godinama. Ako je drvo u posudi, vi želite da se ta posuda napuni korijenjem, onim finim sitnim koje drvetu osigurava život. Faza oporavka i oblikovanja ne bi se smjele preklapati.
Stoga se trebate naoružati strpljenjem, ogromnim strpljenjem. Neki su mi rekli da se ne žele baviti bonsaijem jer je to velika briga a oni nemaju vremena. No istina je da je uzgoj bonsai drvca svodi na čekanje, oko drveta ne treba hodati svaki dan i nešto na njemu raditi. Samo ih treba obići bar jednom dnevno, radi provjere na štetnike, bolesti i eventualne druge znakove koji ukazuju da nešto nije u redu. Ako je sve u redu, pustite ga neka raste, promatrajte ga, zamišljajte buduću formu, ali budite oprezni s traumama koje izazivate orezivanjem, defolijacijom i drugim. Vaše novo drvo treba samo redovitu njegu (svjetlo, hranjenje i napajanje) i mir. Drvo najbolje zna što i kako mora raditi na sebi da bi ponovo došlo u formu. Vaše je samo da osiguravate redovitu logistiku.

Strpljenje i još dodatnog strpljenja. Razumljivo je da početnik koji se želi baviti uzgojem minijaturnog drveća silno želi imati lijepi bonsai kojim bi se pohvalio svojim prijateljima, rođacima i drugim bonsai entuzijastima. No tome treba odoljeti. Iz osobnog iskustva znam taj osjećaj, no prihvatio sam da treba biti strpljiv, i navikao sam da kad me ljudi pitaju koliko se dugo bavim ovim hobijem, čude se kako nemam ni jedno izvanredno drvo, a već sam tri godine u tome. Eto, zato što je to proces. Poslušao sam zavjete i nisam drveću stvarao dodatne probleme. Neka su drva od iskapanja već tri godine u posudi, još ni jednom nisu presađena. No ovo mi budi novi entuzijazam, vjerujem da su posude sada pune finog korijenja, a po rastu vidim da je drvo "zaboravilo" na traumu iskapanja i došlo u fazu pune kondicije. Kad se to jednom dogodi, tada hortikulturu zamjenjujete umjetnošću. Imate ružno ali živo i zdravo drvo u punoj kondiciji. Ovakvo drvo će podnijeti dodatne sitne zahvate koji će ga učiniti ljepšim - faza treća.
Dakle ako ste početnik, a nemate samokontrolu pa vas stalno nešto vuče škarama, žici, piljenju i rezanju, povežite se s nekim tko već ima iskustva, on će biti vaš korektiv koji će vas spriječiti u uljepšavanju traumatiziranog drveta od samog početka i tjerati vas da ga pustite na miru. Za dvije tri godine ćete shvatiti važnost ovoga i bit ćete zahvalni. Vjerujte, drvo neće nikud pobjeći, i neće mu preko noći izrasti grane na krivom mjestu.

Evo malo iz prakse. Iskopali ste drvo, presjekli veliko korijenje, sačuvali ono fino, odrezali stabalce i pokratili krošnju. Krošnju ste pokratili drastično, najčešće do golih grana ili panja, jer nakon iskapanja lišće postaje vaš neprijatelj i vodi dehidraciji. Drastično orezivanje korijenja traži jednaku akciju na gornjem dijelu. Korijenje ovlažite i zamotate u vreću kako bi mu sačuvali vlagu prilikom transporta. Po dolasku doma, pažljivo pregledate vaš uzorak, dodatno pokratite debelo korijenje ako nema nikakvu funkciju (nema važnih korjenčića na krajevima) ostavivši dovoljnu dužinu da ih možete kasnije iskoristiti za vizualni dojam baze stabalca. Posadite ga u posudu (supstrat na dno, drvo na supstrat, pozicioniranje, učvršćivanje za posudu, raspoređivanje korijenja, dopuna supstratom, popunjavanje praznina između korijenja itd., o ovome u drugim člancima). Kad ste to sve lijepo napravili imate trupac u posudi, vjerojatno ste ga i posadili nešto dublje, ali to je u ovoj fazi u redu (čuvena izreka "nebari je pod zemljom"), jer sada brinete o zdravlju. Zatim sve dobro zalijati ili ostaviti koji sat vremena potopljenu posudu u vodi da sve bude dobro natopljeno. I tu je priči kraj. Neki dodaju i pokoju molitvu. Iza toga slijedi samo zalijevanje i briga o štetočinama.

Važno je znati da je vaše drvo u posudi u komi, nema apetita, samo može biti žedno. Brinite o tome. S obzirom da sve ovo napravili u proljeće, drvo se budi iz zimskog mirovanja i zbunjeno je novim okolnostima, no složeni mehanizmi se pokreću i drvo započinje borbu za život i adaptaciju. U njemu ima dovoljno energije za pokretanje pupova iz kojih će nastati grane a zatim i lišće. Pojavom lišća zatvara se ciklus kolanja vode, hrane i energije između korijenja i gornjeg dijela biljke. Vi u ovom dijelu nemate utjecaja, samo dozvolite drvetu da radi ono što najbolje zna. Za to će mu trebati dvije do tri godine, sory, vratite škare natrag na mjesto. To što je drvo potjeralo mlade izboje ne znači da je zdravo i u kondiciji. To samo znači da je preživjelo i budite zahvalni na tome. No ta količina lišća i korijenja nije dovoljna za konačnu ljepotu, pustite ga da nadoknadi sve što je izgubilo. Neka izgleda ružno, neka ima preduge i preguste grane, neka se pretvori u ružan grm. Što veći i ružniji bude taj grm to će drvo bolje napredovati. Rado bih vam rekao da možete skratiti koju granu da biste pustili svjetlo, ali iz iskustva znam da kad početnik krene sa škarama puštati svjetlo u unutarnji dio krošnje, to neminovno završi na oblikovanju. Zato radije pustite neka sve raste krivo i u neskladu s bonsai estetikom, kad steknete iskustvo imat ćete i više strpljenja i tada ćete biti u stanju napraviti male zahvate tijekom rasta bez da vas "povuče".
Nakon dvije tri godine "divljeg rasta" i osiguravanja logistike, shvatit ćete nešto - vrijeme je za presađivanje! Prvo presađivanje sada poistovjetite s iskapanjem i prvom sadnjom. Vidite li razliku? U šumi ste možda potrošili i par sati da bi iskopali drvce, ono je jedva imalo korijenja, i gotovo da nije imalo krošnju (često i nema). I takvo drvo ste vi posadili u posudu. A sada kod presađivanja pretpostavite da ste u šumi. Bez imalo truda vadite zdravo stabalce iz posude, ono je prebogato korijenjem, taman je prave visine i bogato bezbrojnim granama i grančicama koje rastu u svim smjerovima. Ovdje počinje bonsai oblikovanje.

Čini mi se da sam istu stvar objasnio na više načina no nadam se da je sjelo sve na svoje mjesto. Kad iskopate drvo ono nije bonsai, ono je tek materijal koji će eventualno postati bonsai. Njega se ne oblikuje, jer to teško podnosi. Pušta ga se da se osnaži i stekne punu kontrolu nad svojim životom. Tada će s manje stresa podnositi estetske zahvate.
Imam oko 50 "grmova" u dvorištu, ni jedan još nije bonsai, niti je u fazi oblikovanja.

No vašim prijateljima će i to biti začuđujuće. "Kako su lijepi" - reći će, jer rijetko vide takvo malo drveće koje inače poznaju samo kao veliko. Ali vi znate u kojoj ste fazi jer gledate u budućnost. Odete li na bonsai forum i objavite sliku svojeg jučer iskopanog trupca, bez lišća, sa zanimljivim krivinama na deblu i izglednom bazom, iskusniji će vam reći "Drvo ti je mrak!". E to vašim prijateljima neće sjesti, jer im nije jasno kako obični panj može biti mrak. Ali vi opet znate znate u kojoj ste fazi jer gledate u budućnost.
Prvo zdravlje a onda ljepota, jer samo zdravo drvo može postati lijepo.