Vrijeme pri bavljenju bonsaijem ima veći značaj nego se to na prvi pogled čini. Ne može se ubrzati protok vremena. Zgodno je to da svaki naš potez zahtjeva reakciju našeg malog drvca, a vrijeme i dužinu te reakcije određuje priroda.

Kao početnik naći ćete, potpuno neselektivno, bilo kakvo drvo jednostavno zato da biste nekakvo imali i da biste imali s čime raditi.

Iskusni bonsaisti će vam loše drvo, tj. drvo s ložim i neizrazitim karakterisikama ("potensai" - potencijalni bonsai) odmah ocijeniti kao škart. Gledajući sa stanovište nekoga tko je također nekad bio početnik, to je savim osnovano. Svatko od dobrih bonsaista možda pomalo žali za godinama koje je izgubio gnjaveći nekakvu sjemenku, reznicu ili sadnicu, koja do danas ne izgleda ni približno dobro kao drvo pronađeno u prirodi.

Stoga se ne treba obeshrabriti ovakvim ocjenama. Iskusni bonsaista će vam samo željeti uštedjeti vrijeme, i to je sasvim dobronamjerno.

Vjerujem da početnik ima pravo na nestrpljivost, to je u ljudskoj prirodi. Čim osjetimo interes za nešto, željeli bismo vidjeti i rezultate. No kod bonsaija je prvo interes, a nakon 5 godina vjerojatno nemate ni jedno drvo za izložbu. To može biti frustrirajuće.

Ako ste kao ja, onda ćete vjerojatno tvrdoglavo inzistirati da želite početi na bilo čemu, samo da započnete.

I ja sam našao jednog javora , usred ljeta kad nipošto nije vrijeme za vađenje i presađivanje. No, izbora nije bilo jer je taj javor trebao nestati zbog krčenja, pa sam mu odlučio dati šansu. Slabu, ali ipak šansu.

Većina mojih prijatelja s foruma je taj panj ocijenila kao loš startni materijal, također dobronamnjerno. Drvo je izranjavano, s lošim karakteristikama, čudan nebari, dva reza od pile, klimav karakter stabla... i kad bolje pogledam, sasvim su u pravu.

Još uvijek tvrdoglavo vjerujem da svako drvce može postati bonsai, ali jednom će trebati pet godina a nekome petnaest.

S obzirom da sam stvorio nekakav stav o bonsaiju, nekako sam zavolio taj panj i ako preživi, vjerujem da ću ga ostaviti negdje u kuti i dati mu vremena.

Možda sam idealist ili sanjar, ali dao sam si vremena i napravio fotografije i jednog dana bih želio predstaviti progresiju razvoja tog drveta. Možda samo zato da bih tvrdoglavo dokazao da se to može ali i skrenuo pažnju da je za to trebalo puno puno više godine nego s kvalitetnim yamadorijem.

Vrijeme nam neda da idemo brže nego je odredila priroda. Zato su zahvalne one vrste kojima je priroda unaprijed dala malo lišće, dobar karakter stabla, lijepi nebari, otpornost i slično. Dio posla je odrađen od prirode, bonsaistu ostaje da to unaprijedi i da odradi svoj umjetnički rad uz veliku uštedu vremena.

S druge strane propali slučajevi koji kao da namjerno svojom pojavom pokazuju da ne žele i ne mogu postati bonsai, tražit će još više strpljenja prije nego postanu prvo startni materijal, a nekad kasnije možda i bonsai.
Loš startni materijal je zapravo materijal u koji treba uložiti jednako truda kao i u razvoj bonsai stabalca, s time da kad taj trud pokaže prve rezultate imate tek yamadori is vlastite posude. Tek tu počinje ono što inače radite s drvetom na koje ste izgubili malo vremena pronašavši ga i iskopavši za svoju kolekciju.

Jednostavna računica. Svakom je na odluku što će napraviti.

Vrijeme teče sporo, vegetacija ima svoj ritam i zakonitosti, jednom kad nešto napravite, rezultat nije vidljiv drugačije nego u vašoj glavi. Kad imate generalni plan i viziju konačnog izgleda vašeg stabalca, ne možete napraviti ništa da ta ideja vašim postupcima postane stvarnost. Umjesto toga radite nešto sasvim drugo, kako bi stvorili preduvjete da drvo svojim prirodnim rastom i i biiloškim mehanizmima postane ono što ste zamislili. Da bi dobili gušću krošnju iduće godine, trebate je napraviti rijeđom ove godine, da biste dobili više listova trebate smanjiti broj listova sada, da bi drvo proizvelo više pupova treba ih zakinuti u mladom izrastu puno ranije.

I tako sve nekako ide naopako. Gotovo bismo mogli reći da radimo suprotno od onoga što želimo postići. namjernin narušavanjem životne ravnoteže stabalca, prirodi govorimo da to nadoknadi, a ona će to kroz dogledno vrijeme učiniti najbolje što može.
Dok vrijeme sporo prolazi, shvatimo da ništa nismo osobno oblikovali, samo smo dali ispravan poticaj prirodi da napravi ono što inače radi bolje od nas.