Kontaktiram s nekim pajdašima koji kažu da su se već malo oznojili u pauzi između dva snijega, pa se već prikupljaju neki startni materijali. Kažu da i žicaju i cifraju jer im je dosadno, ali to je ovaj čas nebitno, barem meni, nego su bitne iskopine
I taman počnem ja listati svoje zapise, gdje sam ono zapisao da je bilo ono grbavo drvce.... No, eto vraga, opet padne snijeg, ono, čisto da zvijerkama pokrije trag.
Od silne dosade, one ljetne "kad će više" dosade, sad se lagano osjeća cajtnot, ili što bi rekli vrijeme odmora se bliži kraju. Trebat će malo zapeti u narednim mjesecima. Ništa vjerojatno neću imati prerano, ponešto ću naći na vrijeme, a vjerujem da ima šanse da s nečim i zakasnim. Pa što onda? Prva godina, ili je ovo nulta...

A bezveze da sad opet pišem što mi još fali, moram samo pronaći pravi post na blogu, sve mi tamo piše. Ono što sigurno imam je voda :) Ah da, i konkavna kliješta koja još trebam podići u uredu Djeda Mraza.

Radiona je nešto dalje u dvorištu, tamo je hladno, i do tamo ima snijega, i u njoj je nagurano svašta za kroz zimu. Neda mi se sad zbijati nekakve sanduke. But će to radna akcija, kad zatreba. Mislim da sam dovoljno amater da sanduk posložim za 5 minuta. Nek taj posao pričeka...

Pita me pajdo, što je, jel još briješ ili si se ugasio od ljeta. Hmm, bilo je to dobro pitanje, ali znam, tako sam posložen u glavi. Zima je. Čeka se proljeće , općenarodno i generalno prirodno buđenje. Sve mi se pokreće u to vrijeme, čovjek oživi, probude se misije i zadaci, hodanje po dvorištu, buljenje u pupoljke, sjemenke sadnice, granje, uvijek novo čuđenje nad cvijetovima cvatuće dunje (prva boja u mom dvorištu). Zimi ni ne vidiš tko je živ tko je mrtav.

Uglavnom, da, airlayeri su pod snijegom, tamo se spava i čeka da navru sokovi, to će biti senzacionalno, barem se nadam. Posebno onaj na cvatućoj dunji. Pupovi samo što nisu pukli za onih proteklih par toplih dana prije snijega, već se počelo crveniti između zelenih zalistaka. Dakle moja grana je živa. Ali u pravo proljeće, kad zatopli shvatit će grana da joj nedostaje korijenje kojem sam dobrohotno ponudio razvoj unutar male vrećice od plastične folije i crne vreće za smeće. Živjela cvatuća dunja!

Ima još nešto o čemu nisam pisao od sramote, ali nisam odolio eksperimentu "velikih reznica". Pokaže li se u proljeće da to funkcionira, bit će to sjajan materijal za objavu. Radi se o "reznicama s promjerom od 2-5 cm, bolje reći granama komadima grana nastalim nakon čišćenja krošnje žute šljive, posađenim na crijep, aa pod plastiku, s malo hormonskog stimulansa. Gledam i vidim da su pupovi napeti, pa sve vjerujem da se "odrasla grana primila". No ipak ke to šljiva, taj korov koji ne mari puno za osjetljivu ravnotežu. U zadnjem airlayeru, malo je razvijala korijenje a malo nove izdanke, ko virus, raste kako i kud stigne.

Oki-doki, to je to, pauza je prošla pa će možda biti opet malo više postova. Stand by.....