Neupućenom ljubitelju bilja, pri spomenu na bonsai,  prvo pada na pamet IMATI doma bonsai drvce. To je tek mali hir, da uz pelargoniju od bake, kaktusa sa sajma cvijeća te neizostavnog spiralno svijenog bambusa preostalog iz ikebane na zadnjoj svadbi  ima i jedno  bonsai drvce. To je nekakva japanska biljka i baš je fora. Biljka kao i svaka druga, staviš je na vidljivo mjesto, tu i tamo zalijevaš i diviš se. Dok mu ne umre.

Kad se čovjek malo štrecne od toga, pa se malo uputi u tematiku nastajanja bonsaija, a još mu iostane malo volje, onda si misli zašto davati novac za bonsai, ionako kažu ta to ne valja ništa, ja ću napraviti svoj bonsai. Dobar smjer, ali neću sad opet o tome. To spada u stroge početke opisane nekoliko puta na ovom blogu (Nije to tek tako, Priprema, pozor, sad...).

Nekome uspije ovo poloviti dok si rekao 'nebari'. Ali nismo svi jednako talentirani. Neki smo "pametniji". Pa izmislimo bonsai umjetnost nanovo.

Jel' dobar orah (jer to jedino imam u dvorištu, a ljetujem kod bake)? Nije dobar jer ima preveliko lišće, nezgodan korijen, a i ljeto je, ne radi se s novim materijalom. Aha, ok, kužim. No svejedno ću probati, MOŽDA mi uspije.

Kad bi to uspjelo, tko bi wannabe bonsaisti stao na kraj? Rekli su mi majstori da to ne šljaka, a ja sam dokazao da šljaka!
No, priroda se već pobrine na neki misteriozni način da mali orah malo umre, ubrzo.

A MOŽDA da probam s nečim težim, moram dokazati da mogu... Pa proba s maslačkom i šumskom jagodom. To mu uglavnom preživi, uz gorak osjećaj da nimalo ne liči na bonsai, čak ni polovični.

I onda se ljudi (poput mene) malo smire pa napokon nevoljko prihvate prvi dio nauke. Nije svako drvo dobro za bonsai, a i ako jeste, onda nije za početnika. A idealno drveće za početnika, ono koje će praštati pogreške, kao za inat ne raste u bakinom dvorištu.

Frustracija i praznina, nestrpljivost i višak energije. Uz malo više učenja, nekome padne na pamet, doduše s male visine, air-layering. MOŽDA mogu od bakine šljive uzeti granu. Uz malo pedantnosti ovo čak često uspije, ali s kilavim nebarijem. Ponekad umre putem jer su 'supstrat' i 'tajming' još uvijek potpuno strane riječi. Baka se, naravno, čudi zašto po šljivi vise kojekakvi najloni, a po dvorištu lete aluminijske folije. Ali baka, ti se u to ne kužiš.

I tako stoji lavor pun zemlje još neko vrijeme, sa suhim batrljkom od oraha usađenim u sredinu, a u pozadini se šljiva krasi s četiri suhe grane. Bako, suša je...

Neki tvrdoglavci ni nakon toga ne odustanu, pa i dalje po internetu sline nad slikama C. orijentalisa i njihovih vlasnika.

Blago njima, kakvo im je drveće izraslo! MOŽDA su imali bolju posudu! MOŽDA im je mladica bila jača i razvijenija! MOŽDA je ova zemlja crljenica bolja! A MOŽDA su od nekoga dobili to drvo!

A je li? A MOŽDA su u šumi...