Svašta mi se mota po glavi, pa kad u moždanim vijugama nastane gomila srodnih ili na drugi način povezanih informacija upali mi se lampica za temu. S temom učenja o bonsaiju je isto kao s dizajnom. Ako razumijemo dizajn općenito onda ga možemo primijeniti i na bonsai. Ne znam odakle početi, pa ću jednostavno početi.

Svi mi nešto učimo, pa pokušavamo svoje znanje prenijeti na druge koji možda manje znaju. Tako se znanje prenosi. Često puta sam na ovom blogu spomenuo da iz njega nećete moći baš učiti. No ako se ono što ovdje pročitate može naći i negdje drugdje, kao činjenica, onda je razlika samo u načinu prijenosa informacija. Znanje nije nešto što se može u cijelosti usvojiti odjednom. Ono se uči korak po korak, s time da svako novo saznanje postaje temelj onog sljedećeg. Oni koji su prešli više koraka bolji su učitelji u smislu povezanosti informacija. Stoga netko s tek kilometar hodanja nije baš najbolji učitelj što se tiče suštine stvari. Sama metodologija i prezentacija činjenica pak je sasvim druga stvar.

Idemo sad na nekoliko podtema, a 'lajtmotiv' će biti bonsai.

Znanje i razumijevanje

Ako ste potpuno novi, uvijek ćete prvo željeti brzu informaciju. Svatko teži da što brže nauči jer nas znanje ne zanima koliko konkretni rezultat tog znanja. Naravno da smo u zabludi. Tražit ćete derivat ili koncentrat znanja kako bismo ga počeli primjenjivati. Istina je da takvo brzo znanje postavlja tek okvir za daljnje informacije. To je tek 'vrh ledenog brijega'. Stoga ga ne možemo zvati 'ledenim brijegom'. To su dvije različite stvari. Kad kapetan broda manevrira, ne može uzimati u obzir samo vrhove jer ima šanse da potopi brod. Upravo se to događa s brzim koncentratima znanja.

U bonsai hobiju brzo znanje izgleda otprilike npr. ovako: Bonsai se formira orezivanjem grana.

Ova informacija je točna, ali nepotpuna. Ovo nije ni vrh ledenog brijega. Ovo je tek sjenka vrha koja se nazire ispod površine vode.

Ako mislite da vam je ovakva informacija sasvim dovoljna da shvatite kako formirati bonsai, vjerojatno ćete se razočarati njegovim izgledom. Ako uzmemo da je ova činjenica (Bonsai se formira orezivanjem grana) tek naslov nekog članka pogledajmo koji su podnaslovi:
- zašto orezujemo drvce
- kako orezujemo drvce
- čime orezujemo drvce
- kad orezujemo drvce
- što postižemo orezivanjem drvca
- kako drvce reagira na orezivanje
- kad i zašto NE orezujemo drvce
- koji su načini orezivanja drvca
- kakva je razlika između orezivanja listopadnog drveća i četinara
- kako orezivanje utječe na oblik
- koji su pogrešni načini orezivanja
- je li orezivanje jedino što je potrebno za oblikovanje
- kako orezivanje utječe na rast drvca

Da sam sad neki bonsai majstor, vjerojatno bi smislio još dva put toliko podnaslova.
Poanta cijele priče je da treba razumijeti ili barem imati predodžbu o pojedinoj tematici. Ne treba biti fakultetsko obrazovanje ali... razumijevanjem se uspostavljaju neke logične veze među tim informacijama, a one su itekako bitne za kasniju primjenu znanja. U protivnom ostajete sluga jednoj informaciji s upitnim rezultatima jer oblikovanje orezivanjem bez ikakvog popratnog znanja je dovoljno tek za oblikovanje živice kuhinjskim škarama.

Uvijek sam bio pobornik učenja s razumijevanjem, svaka činjenica mora imati odgovor na svoje zašto. Negdje sam jednom pročitao da je tri puta 'zašto' u nizu dovoljno za početak. Kad se pronađu odgovori na ta tri zašto, nastat će i gomila novih pitanja. Ovo zašto je zanimljivo pitanje jer daje predodžbu da nije sve tako jednostavno, i normalno je da vam inducira seriju pitanja s KAKO, a naravno i ostalih. I onda imate primjenjivo znanje koje se dodatno polira praksom.

Opće znanje

Samo učenje o tehnikama je praćenje nekih usvojenih praktičnih principa. No opće znanje mora svakome dati jednu neospornu činjenicu: Drvce je živo! Jednako kao što je živa i mačka, neko veliko stablo, akvarijska ribica ili bakina pelargonija. Proces živote stalno teče, i neće zastati da bi vi napravili neku tehničku smicalicu. Nema gumice za brisanje i nema undo. Kad jednom odrežete granu odrezali ste je, i život nakon toga ide dalje. Biljke treba poznavati. I opet ne fakultetski, za ovaj hobi, ali treba je poznavati.

Ako vam kažem da majstor Kimura na svom stabalcu može preseliti granu s jednog mjesta na stablu na drugo, jer mu na prvom nije pasala, koliko će vam upitnika zalebdjeti nad glavom? S okvirnim znanjem pretpostavimo da odrežemo granu s jednog mjesta i stavimo ga na drugo. Ali znamo da to tako ne funkcionira. Između početka i kraja postoje nepoznanice. Ova prazna mjesta u formuli popunjavaju se hortikulturalnim tehnikama povezanim s životom, fiziologijom i anatomijom drveća, praktičnim bonsai znanjem i razumijevanjem, razvojem prirodnih procesa, vještinom, a i bez dobre ideje i utrošenog vremena stvari neće fuunkcionirati. Ja nisam toliko pametan da sam sam došao do toga. Vidio sam demonstraciju u Bonsai Focusu i skoro me srušilo. Kakav veliki podvig, kakva jednostavna ideja! I kad bolje razmislim, sa svojim trenutnim iskustvom, vjerujem da bi uspješno preselio jednu od deset grana bez da ponovo čitam upute. A što s ostalih devet? Vjerojatno bi se osušile zbog nepreciznosti i premalo vještine.

No ovo nije članak o tome, nekom drugom prilikom...

Opće znanje o biljkama pomaže nam da sami odlučimo o svojim akcijama. A to nikad nije lako. Poput doktora koji treba izvršiti operaciju na pacijentu koji ne može podnijeti operaciju. Ako ga operira umrijet će od zahvata, ako ga ne operira umrijet će od razloga za operativni zahvat. Samo puno dodatnog znanja pomaže doktoru da ponekad, slijedeći procese života i s time povezane tehnike, pronađe rješenje koje će uspješno napraviti razliku u nemogućem izboru između dvije smrti. Bonsaisti su ponekad pred ovom dilemom, a njihovo drvce je pacijent.

Stoga treba naučiti što više od onoga što je nadgradnja bonsai uzgoja.: život biljaka. Bonsai koji je lijepo oblikovan ali je mrtav, nije bonsai.

Učitelj i učenik

Tko je učitelj, a tko učenik u relativnom smislu. Onaj koji zna više uvijek može naučiti onoga koji zna manje. Ali i sam mora učiti dalje.
Prvo nemaš pojma o bonsaiju, onda nešto malo površno naučiš i već si u stanju svojoj ženi prenijeti to znanje ako pretpostavimo da ona nema pojma. Tako da smo svi uvijek, cijeog života učitelji i učenici. Postoji i ovdje diferencijacija. jer postoje genijalci koji nikad nikog nisu ništa naučili, jednostavno zato jer nemaju metodu i način prenošenja znanja. Ali pustimo njih. Onomkoje znaju prenijeti znanje uglavnom obrnuto proporcionalno dostavljaju količinu informacija. Početnici poput mene se raspričaju naširoko i nadugačko, ponekad se pogube u vlastitim lamentacijama, to je novo, to je zanimljivo i 'gledaj kak sama ja puno naučio'. Oduševljenje splasne kad počne malo prakse i nakon prvih eksplozija informacija nikome se ne da više ponavljati jedno te isto onima koji nemaju pojma. U tom trenutku imaš više znanja ali si manje učitelj.
S vremenom se stvari poslože i znanje se iskristalizira u nekakve grupe, a praksa donese vlastita iskustva, a uz malo pedagoškog, sociološkog znanja čovjek može postati i govornik. Prenosi puno informacija u kratko vrijeme, ima pamtljive metode iznošenja činjenica i nastoji da oni koji uče od njega, razumiju to što su naučili. Npr. Walter Pall. Nisam ga doduše slušao uživo, ali sam pregledao par sati videa s njegovih druženja s bonsaistima.
Moj ideal su oni stari vrhunski majstori čije znanje je ogromno, a učenje im je i samo 'bonsai' formata. Znaju od velikog drvca napraviti malo, znaju svoj vrt opisati u tri stiha haikua, a svoja cjeloživotna saznanja sročiti u par jakih rečenica ili poanti. Bez objašnjavanja o ascizinskoj kiselini i biljnim ušima.

Mudri majstor je mudri majstor, on plijeni svojim znanjem mudrošću i karizmom. I kad ga pitate 'kako najbolje raste bonsai drvce', reći će vam nešto poput 'bonsai drvce najboje raste u sjeni svog vrtlara' i otići. Ako ste 'pametnjaković' pomislit ćete, eh, al je odgovor.... Ako ste skroman i ponizan upravo poput tog majstora, shvatit ćete da se u toj jednoj jedinoj rečenici krije cijela filozofija vašeg napretka u bonsai svijetu.
Za razmisliti.....
Jednu takvu rečenisu smislio sam kao naslov ovog članka o znanju, ako me pratite...