Blago onim akoji su se odlučili počet raditi bonsai u zimi. Mogu početi odmah. A ja počeo razmišljati u ljeto. Prvi test strpljenja za potencijalnog budućeg bonsaista, ako započne u ljeto, je kako dočekati proljeće.

U ljeto se na vade drva, sadnice su bezveze, nema se što na njima raditi, samo se može sliniti nad lijepim drvima koja imaju dugogodišnji iskusni bonsaisti.

Osnovna premisa ovih lamentacija je da ste zakasnili na početak vegetacije, a nemate još ni jedno drvo. Želite li probati ovaj hobi preostaje vam samo čekati sjedeće razdoblje buđenja biljaka.

Ja sam kao početnik sakupio neka svoja razmišljanja i posložio ih u deset točaka.

1. Učenje o bonsaiju
Nekad je postojalo nekoliko knjiga s lošim skicama koje nisu puno pomogle.
Danas postoji internet i skroz tamo do proljeća ima se sto čitati, gledati video, postavljati pitanja.
Danas već ima dovoljno iskusnih bonsaista koji su voljni podijeliti svoja iskustva, objasniti tehnike i dati savjete za dobar početak. Vijeme čekanja do proljeća ne mora biti izgubljeno već upravo obrnuto: to je dobro vrijeme za napraviti solidnu teoretsku osnovu (koja će se moći primijeniti u praksi jer bez toga, naravno, nema ništa)

2. Učenje o biljkama
Jednako kao i u prvom slučaju, čitati, učiti, istraživati, upijati nova znanja. Bonsai u tehničkom smislu je jedna stvar, ali generalno poznavanje biljaka (drveća) je nešto sasvim drugo. Dobro je znati prepoznati biljke, znati kako izgleda njihov metabolizam i životni ciklusi,  s kojim se bolestima možete susresti, šti im smeta, što im godi... ne znam ni nabrojiti sve što se može (sa)znati o biljkama.

3. Nabavka alata i pribora
Ne treba čekati proljeće da bi se nabavio alat. Poželjno je na vrijeme navbaviti čitav spektar specijaliziranih kliješta, škara, pila i drugih alata koji olakšavaju rad na bonsaiju. S druge strane, treba se opremiti i grubim alatima za iskopavanje drveća iz prirode (yamadori) što je ponekad težak fizički posao. Ne želite biljku oštetiti običnom uipom sjekirom. Treba nečim odrezati korijenje, razbiti kamen, iskopati rupu i mnoge druge stvari. Posebna priča su posude. Svakom početniku prave plitke bonsai posude nisu bitne, jer će još puno vode proteći prije nego prvi uzorci budu spremni za presađivanje u bonsai posudu. Ali potrebne su trening posude koje se mogu kupiti, a za silu se mogu napraviti od priručnog materijala pazeći pri tom da imaju potrebne karakteristike u smislu veličine, rupa za drenažu i drugo.

4. Supstrati
Bude li čitava stvar funkcionirala, u proljeće ćete dotekliti svoje prve yamadorije. Oni ne rastu u zemlji. Potrebbno se informirati na koji način i u čemu biljke najbolje i naveselije rastu. Treba saznati sve o modernim supstratima te iste pripremiti kako bi nova biljka odmah u staru imala sve uvjete za dobar rast.

5. Gdje držati drvca
Ukoliko ste relativno uspješno savladali teoretski dio nauke o bonsaiju, shvatili ste da drvce ne možete držati bilo gdje. Vrijeme do proljeća može se iskoristiti i u planiranju vrta, poslica, postolja i svega ostalog što će vam olakšati svakodnevnu komunikaciju i suradnju s biljkama. Treba vam blizina i dostupnost svježe vode, mogućnost sunčanih, sjenovitih ili polusjenovitih mjesta. Još ne znate kakvo ćete drvo naći, no kad ga pronađete svakako ćete ga trebati držati u uvjetima u kojima mu najbolje odgovara. I ovo se naravno može dobrim dijelom isplanirati unaprijed.

7. Nitko nije otok
Ako ste odlučili raditi bonsai, morate znati da bonsai nije vaša ideja. Bonsai postoji tisućama godina i postoji more ljudi koji se time već bave. U periodu čakanja proljeća za prvi praktični početak, dobro je povezati se s ljudima koji to već rade. To može pomoći u učenju, a kad jednom počne praksa imat ćete dobar krug iskusnih prijatelja bonsaista koji mogu priskočiti u pomoć savjetom.

8. Postavljanje pitanja
Neovisno o prikupljenom teoretskom znanju, sigurno je da će i dalje postojati nepoznanice. Stoga nije loše postaviti pitanja onima koji to znaju i koji su vas voljni savjetovati i t prije ngo počnete uopšte nešto raditi. Na taj način možete popuniti teoretske rupe kako bi u sezoni mirovanja drveća bili spremniji i s razumijevanjem počeli prikupljati drveće za svoj novi hobi.

9. Traženje drveća
Ljeto je i drveće se u ovom periodu ne vadi jer vrlo vjerojatno neće preživjeti ni do zime, a kamoli zimu. No to ne znači da treba čekati zimu da bi se drveće pronašlo. Šetnja po šumi i drugim zanimljivim terenima može vam poslužiti da opazite dobar uzorak koji će biti jedan od vaših ulova u proljeće. Nalazi li se to na nečijem imanju možete unaprijed dogovoriti dozvolu za iskopavanje, a ako ste u posjedu kakvog dobrog terena možete se malo pobliže upoznati s potencijalnim yamadorijima koji tamo rastu. Samo treba prošetati, zapaziti, razmisliti i upamtiti gdje ste ga pronašli. Zgodna stvar je imati neki od navigacijskih uređaja kojim možete memorirati lokaciju, pa ćete u vrijeme vađenja lakše pronaći stablo koje vam se učinilo potencijalno zanimljivim.

10. Mentalni trening
Zadnje ali ne i najmanje bitno. Za bavljenje bonsaijem treba imati u glavi postavljene neke stvari.
Prvo, trebat će strpljenja. To će vam reći svaki iskusni bonsaista. Nema bonsaija preko noći jer drvo će i dalje rasti istom brzinom ma koliko ga mi željeli ubrzati. Strpljenje se vježba već sad, dok se čeka proljeće. ne treba sad iskapati jer to nije dobro. Treba se strpiti do propisnog vremena za to, kako nalaže priroda i prirodni procesi. Jednostavno.
Drugo, biljka je živo biće. Za bonsaiste biljka ne vene već umire. Spalite li jednu teglu s pelargonijama možete nabaviti deset takvih koja se gotovo ni po čemu ne razlikuje. No ubijete li drvo, njegovog duplikata nema. Svako drvo je jedna prilika, ono je kućni ljubimac a s vremenom i vaš prijatelj. Bonsai treba voljeti i biti mu privržen. Osiguravate mu uvjete za život, ne mučite ga, a on vas nagrađuje svojom ljepotom.
I treće, iako mi je ovo teže objasniti jer još nisam probao, postupci uzgoja bonsaija ne svode se na neprestano uljepšavanje. Veliki bonsai majstor Walter Pall je rekao da bonsai drvce postaje ljepše jedino ako ga prije toga učinite ružnijim nego je bilo do tada. A to se naravno odnosi na postupke pri uzgoju bonsaija koji ponekad djeluju brutalno. Oštro orezivanje, skidanje lišća, ožičavanje, gotovo u pravilu će drvce učiniti ružnijim, no zato će rezultat toga biti još ljepše drvce. Nemam ideju kako unaprijed uvježbati izbjegavanje sentimentalnosti prema preljepoj grani koja nažalost smeta, ako ste svjesni da ne postoji "undo". U svakom slučaju, ako znate kako se na to pripremiti - pripremite se.