Domaće je domaće.
Pročačkao sam opet malo po Googleu i isplivalo je dosta informacija o ovom "sam svoj majstor" receptu koji može pospješiti zakorijenjivanje biljaka.

Vrbina (ili vrbova) voda je zapravo prirodni nadomjestak za razne sintetičke komercijalne hormone za zakorijenjivanje.

Naravno da hormon za zakorijenjivanje najviše koristi kod zakorijenjivanja reznica radi kloniranja matične biljke, ali i kod bonsaija može imati primjenu, posebno kod yamadorija od kojih očekujemo da nadomjeste izrezano korijenje.

Za početak malo teorije.

Vrba

Vrbu svatko poznaje u raznim varijantama i oblicima. To je stablo iz porodice Salix. Ono što je za vrbu jako karakteristično je njena nevjerojatna sposobnost zakorijenjivanja. Gotovo svaka grančica ili grana zabodena u zemlju ili stavljena u vodu će se zakorijeniti nevjerovatniom brzinom. Vrba puno ne filozofira oko toga, ako bilo koji njen dio nema korijenja ona će ga proizvesti dok trepneš (u hortikulturalnim relacijama). Ovo su ljudi spoznali još davno.

Malo kemijske pozadine

Svako stablo sadrži podužu listu kemijskih supstanci raznih namjena. No kod vrbe nas zanimaju prvenstveno dvije stvari. Indol maslačna kiselina (indolbutyric acid - IBA) i salicilna kiselina (salicylic acid - SA). Vrba je apsolutni rekorder u sadržaju ove dvije kemijske supstance.

IBA - indol maslačna kiselina je standardni koncentrirani umjetno proizvedeni sastojak svakog praška za zakorijenjivanje kojeg ćete kupiti u vrtnim centrima i biljnim apotekama. IBA je zapravo biljni hormon, "kemijski glasnik" koji biljci šalje poruku o mjestima oštećenja. Pod utjecajem ovog kormona nezaposlene nediferencirane stanice koje čekaju svoju priliku dobivaju svoje zaposlenje - počinju se razvijati i multiplicirati kao stanice korijenja.

SA - salicilna kiselina je kemikalija slična ili identična kemikaliji u Aspirinu. Ovo je također biljni hormon, koji biljci signalizira aktivaciju sistemski razvijene otpornosti (systemic acquired resistance - SAR). Svaka biljka može proizvesti salicilnu kiselinu, koja aktivira unutarnju obranu od patogena i infekcije u drugim dijelovima biljke. Često napadnute biljke SA ne proizvode dovoljno brzo i gube rat. Nadalje smatra se da je salicilna kiselina odgovorna i za induciranje abscizinske kiseline (abscisic acid - ABA), koji je svojevrsni stres-hormon koji ubrzava rekciju biljke na zatvaranje povreda i reakciju na sušu. Zgodna kiselina.

Vrba ništa ne prepušta slučaju. IBA i SA proizvodi na pretek, ona je gotovo stalno u pripravnosti.
Kad vrbi odrežete granu i stavite je npr. u vodu, u njenu okolinu se ispuštaju određene količine ovih supstanci (hormona), biljka se štiti od truljenja i infekcije te osigurava snažni razvoj korijenja. Jednostavno.

I zadnji trik je da su ovo hormoni gotovo univerzalni te imaju isto djelovanje na gotovo sve biljke.

Napravimo vrbinu vodu

Kad bi analizirali vodu u koju smo stavili vrbine reznice, nakon zakorijenjivanja utvrdili bismo da je otopina i dalje puna ovih hormona. Nakon tog zaključka pali se lampica.

Najviše hormona (IBA i SA) sadrže jednogodišnji do dvogodišnji izrast svakog stabla iz porodice Salix. To su dakle one grančice s žutom do zelenom korom. Iako i smeđe grane imaju taj sadržaj on u njima nije više toliko koncentriran.

Jedan od recepata kaže da treba odrecati cca 20 cm duge reznice grančica vrbe s žutom ili zelenom korom do debljine olovke, skinuti s njih lišće, te ih staviti u staklenku s vodom tako da donji kraj bude u vodi, zapravo kao da ih zaista želimo zakorijeniti. Kad reznice potjeraju prvo korijenje voda je spremna.

Drugi recept kaže da treba reznice narezati na štapiće cca 5 cm, skroz ih potopiti u običnu vodu i ostaviti tako oko tjedan dana.

Treći recept  je sličan drugom s time da se štapići potapaju u kipuću vodu i ostave 24 sata, puštajući da se voda sama ohladi.

Vjerujem da su varijante ovih recepata također u redu i to je zapravo sasvim iskustveno. Osnovni princip je da grančice bogate hormonima dođu u dodir s vodom kako bi se voda nasitila tih hormona.

Primjena

Prašci za zakorijenjivanje se doziraju u malim količinama jer su prejaki. Vrba ovo radi taman koliko treba. Kod raznih reznica preporuča se reznicu ostaviti 24 sata u ovoj vodi da se upije otopina pa je zatim staviti u supstrat u kojem će se zakorijeniti. Drugi način primjene je da se tom vodom biljka zalije.

Kad smo kod bonsaija, moderni supstrati su super propusni i opasnost od truljenja je svedena na minimum. No zbog drastično odrezanog korijenja biljka je u šoku i nastojat će što prije nadoknaditi korijenje. Kako nisam ovo probao u praksi , vjerujem da bi se vrbina voda mogla koristiti za ispiranje korijenja yamadorija kod prve sadnje u trening posudu, možda čak i za prvo zalijevanje. Salicilna kiselina će aktivirati obrambene mehanizme protiv infekcije, a indol maslačna će poslati jaku poruku za stvaranje kambija i razvoj novog korijenja.

Spomnje se i natapanje mahovine u vrbovu vodu pri air-layeringu (margotiranju) s vidljivim rezultatima nešto bržeg i jačeg zakorijenjivanja. Mali problem može biti što kod air-layeringa biljka često potjera korijenje i iz kore unutar folije, a ne samo na gornjem rezu izrezanog prstena gdje se stvara kambij.

Bez nekakve osobne prakse i eksperimenata, ove informacije su ovisne o pokušajima, iskustvima i testiranjima drugih.

VAŽNO je spomenuti da vrbova voda nije nikakva magija i čudotvorni napitak. Ako se ne poštuju svi ostali uvjeti za zakorijenjivanje (čisti rez čistim alatom, adekvatan propusni supstrat, odgovarajuće svjetlo i temperatura itd.) vrbova voda neće puno pomoći. No ako se sve napravi standardno, vrbova voda može pospješiti zakorijenjivanje zboh prirodnih kemijskih procesa u metabolizmu stabla. Nisam našao ni jedan podatak da je ovo mit jer ima nekakvu znanstvenu podlogu, a svakako ne može škoditi.