Već me par dana muči napisati nekoliko razmišljanja o lakoći/težini donošenja pojedinih odluka u bonsai hobiju.

Na sreću, ja do sad nisam bio u situaciji da moram donositi odluke, osim jedne vrlo lagano donijete - da se želim baviti bonsaijem. To nije pitanje života ili smrti.

Kad nađeš yamadori, odlika je relativno laka, uzmeš ga ili ga ne uzmeš. Daješ mu šansu ili mu ne daješ. Nešto teže je odlučiti se odrezati granu. Ne mislim na ramifikaciju gdje ti maltene mala strelica pokazuje gdje treba cviknuti, nego na odluke koje se odnose na styling. Vrlo često vidim da je grana u pitanju nešto prilično zgodno za vidjeti ali... ako smeta mora van. U glavu nam se zapili narodna mudrost 'triput mjeri, jednom reži' pa to mjerenje onda potraje nešto duže nego je potrebno. A baš mi je cool grana!

Najteže su odluke pretpostavljam u sferi rješavanja problema. Kad je rješenje presaditi, a nije vrijeme za to. Drvo može kod nekih problema umrijeti ili zbog problema ili zbog našeg rješenja problema. Možda se nad praznom posudom kasnije pitamo, jesmo li trebali odlučiti drugačije. Tu se nalazimo na trećem katu zahvaćenom požarom i jedini spas od vatre je skok s 12 metara.

Mehanizam odlučivanja je pak sasvim osebujan mehanizam koji nema veze s bonsaijem već ima veze sa našim postavkama u malim sivim stanicama.

Znanje

Što više o nečemu znamo, lakše ćemo odlučivati u svakoj djelatnosti u kojoj to znanje primjenjujemo po principu 'ako-onda-jer'.
Ako priča počne s U pomoć, moje se drvce suši! (kao što obično počne), onda imamo nekoliko načina kako pristupiti tom problemu, a moramo se odlučiti za jedan.
Možda mu nedostaje sunca, stavimo ga na sunce.
Možda je previše na suncu, stavimo ga u hlad.
Možda nešto ne štima s korijenjem, presadimo ga.
Možda je lišće bolesno, defolijacija.
Možda je prezalijano, isušimo ga.
Možda nije zalijano, zalijmo ga.
Možda je gladno, dohranimo ga.
Možda je predohranjeno, truje se, isperimo supstrat.

Odmah je vidljivo da ono što je jednom problmurješenje, može drugom problemu biti uzrok. Znanje u tematici pomaže postavljanju dobre dijagnoze i donišenju odluke koja će pokrenuti priču prema happy endu. Neznanje pak može dovesti do dijagnoze i odluke kojom ćemo pregnojeno drvo dodatno pognojiti, pa ga zatim postaviti na sunce jer sve izgleda nekako vlažno, a kad se lišće dobro spali, onda ga usred ljeta presaditi uništivši mu zdravu polovicu korijenja i ostavljajući onu spaljenu prejakom dozom kemije. Ako nekome ni to nije dobar zrazlog za učenje onda se uvijek može izvući zaključkom da vrsta koju je upravo bacio preko ograde nikako nije dobra za uzgoj u vašim klimatskim uvjetima.

Kad bi auto-mehaničar promijenio vašu prvu lijevu gumu jer vam motor ne pali, vjerojatno bste zaključili da je odluku o promjeni gume donio zato jer nema pojma o pojmu.

Iskustvo

Dok na znanje možemo utjecati malo većim posvećivanjem detaljima i principima, iskustvo se stječe godinama, i onim što je manje poznato, neuspjesima. Da, baš tako, što više načina znate kako nešto NE funkcionira, sve vam manje ispravnih načina ostaje na izbor. Čak i uz dobru podlogu u znanju, stvari mogu poći naopako zboj jednoj jedinog detalja. I tog ćete dobro zapamtiti i nastojati ga ne ponoviti. Mi kao misaona bića imamo sposobnost promatranja pa relativno brzo usvajamo gotova instant znanja. Nečiji uspjeh nam doduše ne govori puno, jer ne znamo koji proces je do toga doveo, ali nečiji neuspjeh je druga priča. Ima jedna krilatica koja kaže da  pametan uči na vlastitim pogreškama, mudar uči na tuđim pogreškama, a idiot ponavlja i svoje i tuđe pogreške.
Iskustvo nam pri donošenju odluka pomaže tako da pomislimo ne, to sam napravio zadnji put i nije bilo dobro. Takvi smo da je strah od pogreške uvijek veći od oduševljenja. I to se može s vremenom ispraviti, ali ljudi funkcioniraju kako sam rekao. Strah od neuspjeha je veći motivator od želje za uspjehom.
Stoga smo vrlo spretni u pamćenju stvari koje su dovele do nekog neuspjeha te ih ubuduće nastojimo izbjegavati, nego što smo uvjereni da treba napraviti baš to i tako jer je tako napravio Stemberger u onom videu.
I još ću uobličiti poantu ovako:
Uspješan si zahvaljujući dobrim odlukama.
Dobre odluke donosiš zahvaljujući iskustvu.
Iskustvo si stekao zahvaljujući lošim odlukama.

Stoga se ne treba bojati pogriješiti, jer će svaki put biti sve bolje i bolje, i odluke će se donositi lakše i kvalitetnije. Grana ne paše? Reži! I ne okreći se, sine!

Vještina

Gle, tko nije voljan vježbati, uvježbavati, prakticirati vještine, svejedno mu je kakve će odluke donijeti. Možda i dobre, ali ako je šlampava izvedba onda drvce ubrzo ostane na vrhi drva za roštilj, a mi ostanemo s lažnim osjećajem da je odluka bila kriva. Nastaje krivo iskustvo, pa je temeljem nje odluka drugi oput drugačija - s istim ishodom. Za takve ljude obično kažemo da nemaju 'zeleni palac'.

Postavke sivih stanica

Ovo nema veze s drvcem. Jednostavno je. Naoružaj se znanjem, treniraj, promatraj, odlučuj i onda stoj iza te odluke i ne vraćaj se u prošlost. Ako je odluka bila kriva iz nje uvijek izvučeš zaključak, naravoučenije, izvučeš najpozitivnije i ideš dalje. To je proces. Jer vrijeme treba provoditi u vrtu s živim drvećem na postoljima, a ne s onom smeđom hrpom iza ograde u razmišljanjima trebao sam ovako i trebao sam onako. Vaše sive stanice već su zabilježile promašaje i razloge promašaja. Otvaranjem uma prema naprijed sve će biti u redu. Zatvaranjem uma u prošlost samo se pojačava strah, nove krive odluke, nesigurnost i konačno odustajanje.

Zaključak

Svako drvce možete upropastiti, ali ništa se ne događa slučajno. Sve je to naša krivica od trenutka kad smo drvce stavili u drveni sanduk i preuzeli za njega odgovornost. Normalno je da početnici imaju groblje jer to je samo hobi od kojeg se ne živi (barem ne u početku). Ima i gorih stvari u životu od odluke o rezanju krive grane. Pa, sve se može ispraviti dok je drvo živo. Ako cijelo vrijeme čučite iza ograde na hrpi za roštilj, sasvim je moguće da ćete zaboraviti drvce zalijati. Idem,o pozitivno i samopuzdano, a u malim terenucima nesigurnosti, okrenemo broj svog bonsai-gooroa, da nam potvrdi jesmo li donijeli dobru odluku.