Kad smo nekad išli u školu učili smo o godišnjim dobima. A godišnja doba su počinjala uglavnom na datume, kako je bilo rečeno. Danas postoje samo datumi po kojima navodno službeno počinju godišnja doba. No za vegetaciju datum ne znači ništa. Vegetacija neće čekati točno 23. rujan da bi započela neke procese.

Moderna godišnja doba 21. stoljeća su još jedna od umjetničkih kreacija modernog čovječanstva. Bušenjem rupa po ozonskom omotaču, povećanom emisijom CO2, generalno zagađenjem i nebrigom za prirodu, uspjeli smo napraviti apstraktnu kreaciju klimatskih uvjeta. Tako se godišnja doba ispremiješaju, pa nikad nisi siguran koje je trenutno na redu, osim po datumu. Po klimatskim uvjetima, hmmm, ne bi se trebalo kladiti.

Ljudi se lako prilagode jer počnu paliti peći ili klima uređaje kad im se za to ukaže potreba, staju u sjenu ili na sunce, piju vodu više ili manje. No biljke imaju s tim malo problema, iako, na sreću, još nisu u potpunosti zbunjene.

Danas je 3. rujna, još 3 tjedna do službenog početka jeseni. No pogledamo li kroz prozor, možemo sumnjičavo podići jednu od obrva. Nije isto ako smo na kontinentu, u Gorskom kotaru ili u Dalmaciji.

Neko drveće već započelo svoje unutarnje procese, neko još nije. U svakom, slučaju pripreme za jesen su u tijeku.

Prilično sušna godina nije previše pogodovala drveću. Nedostatak prijeko potrebne vode, smanjio je i proizvodnju energije. Na sreću, mala bonsai stabalca po vrtovima nisu osjetila ovu nepogodu. Kao i uvijek u bonsai vrtu se živi sasvim solidno. Sezona rasta se lagano zaustavlja, a listopadno drveće očekuje sezona mirovanja. To je ono razdoblje kad s drveće dobrom ekomskom politikom lagano zaspi čekajući bolje i toplije dane.
Prije toga u jesen listopadno će drveće obući svoje žute, narančaste ili crvene piđame, a nakon toga zaspati.
Kad vidite drvce da još uvijek nosi zeleno, to znači da ugljikohidrati i dalje kolaju naokolo, te se u korijenju skupljaju zalihe za proljeće. Jesen u prirodi donosi više vode, pa zadnjim pokušajima drveće nastoji stvoriti što bolju zalihu energije.
Bilo kakva defolijacija u ovo vrijeme neće ništa pomoći osim što će poremetiti prirodni ciklus, aktivirati tjeranje novih listova, a za to nema vremena, potrošit će se energija i hrana i u proljeće će drvo početi s manjkom. Kako se dani skraćuju, kako prava jesen ulazi u život, listovi požute to je siguran znak da je proizvodnja stala, pupovi su na mjestima i spremni za proljeće i sve se polako zaustavlja. Drvo miruje

Četinari su vazdazeleni, većina njih. Kod njih se prvi znakovi jeseni ne vide na očigled. Pronašao sam negdje zbunjujuće podatke u presađivanju četinara. Generalno sve te velike operacije najbolje uspijevaju u proljeće, ali ima izvora koji navode da je kasno ljeto i rana jesen također dobar period za to. Objašnjenje... nakon ljeta koje je sušnije (čak i kad nije elementarna nepogoda), dolazi rana jesen koja donosi više vlage i a ima još i dovoljno sunca, a i zemlja je relativno topla. Ovo su prema teoriji dobri uvjeti za rast korijena.
Jesenskim rastom korijenja, biljka nastoji povući što više novopristigle vode, te proizvesti što više energije koju će spremiti. Više korijenja, više vode, više skladišta. No to je u šumi, bonsai drvce nije patilo od žeđi, no tko zna je li u njima im dalje ostao ustaljen takav ritam. I u regularnom vrtlarstvu, mnoge sadnje se rade u jesen kako bi u proljeće biljke potjerale svoju prvu sezonu.
Kod četinara je to navodno slučaj, pa se u ovo doba zdravo drvce može , ako je to potrebno presaditi kako bi se do prvih hladnoća stabiliziralo, a u proljeće bez novih šokova veselo krenulo u novi životni ciklus.

No ne želim se kladiti u to, pa neka ovo ostajne kao informacija koju valja još jednom provjeriti.

Iz stih ovih razloga, jesenskog razvoja korijena, postoje indicije da je ovo dobro vijeme i za vađenje nekog drveća iz prirode, posebno crnogoričnog. Ali to sve ovisi o toj šarenoj i nepredvidivoj klimi. Drveće nema unutarnji sat, nego reagira na znakove koje dobiva iz prirode. Količina vode i sunca, temperatura, dužina dana i noći, sve su to parametri koji aktiviraju pojedine mehanizme.

Unatoč logici, sve ionako može poći nizbrdo. Potrebno je dobro poznavanje drveća, iskustvo u uzgoju, strpljivost i izbjegavanje rizika. Jesen nije vrijeme u kojem će se stvari same po sebi posložiti na opće zadovoljstvo. Svaki zahvat na drvcu je šok, i nastojimo ga uvijek primijeniti u vrijeme kad će to izazvati najm anje posljedica. Ne zaboravimo da se veliki zahvati rade uvijek na zdtavim biljkama u punoj kondiciji, a jesen je, kao i svako drugo godišnje doba, naš suradnik.