Najčešći razlog koji napravi frku oko sušenja lišća i općeg lošeg stanja bonsai drvca je prezalijevanje. Da se razumijemo, izostanak zalijevanja također uzrokuje smrt, ali kad vidiš suhi supstrat sve ti je jasno. No kad biljku uredno zalijevaš, a ona je ipak bolesna, onda to i nije tako očito.

Ako idemo korak dalje, čak ni zalijevanje nije stvarni problem. Pravi problem leži u propusnosti supstrata.

Bonsai stručnjaci nam lijepo govore da se bonsai ne sadi u zemlju. Nema smisla polemizirati s njima, posebno ne preko argumenta da je biljka do tada živjela u zemlji, u šumi, na livadi... to nije argument za, jer u računicu treba uzeti i posudu.

U posudi se na događaju mnoga čudesa koja se događaju u šumi, nema prirodne erozije i raznih mikro-bića u zemlji, nema glista, nema dovoljno hranjivih tvari koje nastaju truljenjem, nema dubine u koje bi drvo moglo pustiti korijenje u potrazi za vodom...

U posudi vrijede druga pravila, posuda je puna korijenja, kad je bonsai u punoj snazi korijenje zauzima 70-80 % (moja slobodna procjena) dakle vrlo je malo dio raspoloživ za nekakvu podlogu. Ako tu podlogu popunimo zemljom, korijenje će rastom stvarati veći pritisak, a i zemlja ima karakteristiku da kad se izcrpi postane betonski tvrda i nepropusna. Ne zaboravimo da se bonsai ne presađuje prilično dugo, jer svako presađivanje je određeno vraćanje na početak i za biljku šokantno iskustvo.

Tu nastaje prvi problem, korijenje se nema više kamo razvijati i kroz tvrdu podlogu ne može probijati male osjetljive vrhove.

Nadalje, zbijena podloga onemogućava protok zraka pa korijenje ne respirira.

Točku na slučaj stavljamo daljnjim zalijevanjem koje je bez pravog protoka i tvrda se podloga jednostavno navlaži vodom zatvarajući tako i ona najmanje pukotine kroz koje bi moglu ući nešto zraka. Kako biljka živi u podlozi se aktivnošću korijena stvara sve više ugljičnog dioksida, nitrogena, amonijaka a smanjuje se koncentracija kisika. U konačnici korijenje se otruje i uguši i biljka umire.

Bonsai nije primjeren za život u vodi. Iako neke biljke, doduše, mogu razviti specijalizirano korijenje za rast u vodi, to ovdje nije slučaj. "Zemljano" korijenje funkcionira na svom principu i sitne korijenove dlačice skupljaju vlagu iz zemlje ali traže i određeni dotok kisika. Zato bonsai živi sretno u supstratima s nešto krupnijim česticama iz obavezan sadržaj neke granulaste komponente koja se sposobna upiti vlagu i zardržavati je određeno vrijeme. Upravo idealno za korijenje - supstrat koji zadržava vlagu unutar svojih čestica umjesto da zadržava vodu u šupljinama "između čestica". Šupljine nadalje ostavljaju dovoljno prostora za razvoj korijenja. Stoga u takvom supstratu možete zalijevati koliko vam volja jer će sva voda isteći van i neće se zadržati u posudi.

Nekome je to problem, no ako imate psa, i njemu dnevno stavljate svježu vodu, ili?

Da bi se izbjeglo zbijanje supstrata ili eventualni razvoj bolesti "po novom" se izbjegavaju bilo kakvi humusi i slične mješavine. U šumi se humus raspada pod utjecajem podzemnog života , no u posudi je to, kao što smo rekli, nešto drugačije.

I finalno, "šoder" nije hranjiv, zato se bonsai dohranjuje redovito.

Dakle bonsai je vaš kućni ljubmac kojeg trebate redovito hraniti i napajati. Jednostavno ko vodu piti. A korijenje je zdravo, veselo i živo.