Imam prijatelja šumara. Dogovaram da ga posjetim na "radnom mjestu" tamo gdje je havarija i sijeku se velika drva, za ogrijev i građu.
- Ima li tamo u toj šumi malih grabova? - pitam
- Ima -  kaže - koliko hoćeš.
- Ali meni treba grab, ili... javor, poljski, campestre, možda brijest ili bukva...
- Pa ima i toga, a za kaj ti treba?
- Ono, bonsai, znaš malo drveće u japanskom stilu...
- Ma ima toga puno ono, ko prst debeli,  ima i po rubovima šume...
- Je da ali ne trebaju mi ti tanki, trebam ono, ko' ruka ili deblji, pa da je recimo stradao, slomilo ga veliko drvo, ili raste negdje gdje nije napredovao, da mu se lijepo vidi korijenje
- Ahaaaa, znam, ali hmm, to ti nije dobro, mislim ovi veliki , imaju veliko korijenje, preko metar...to trebaš otkopati...

- Pa to mi baš treba..
- Dobro, ali imaš punom ovih malih, baš su super, ko mali prst debeli, ti su ti bolji, taman za bonsai...

Mislim, gle, čovjek je šumar, pozna drveće, ali za dobiti veće drvo od šumara treba se potruditi objasniti mu ukratko čitavu yamadori teoriju. Ok, to pali.

Dogovor pada,
- Kad sam na terenu, na krčenju,  čujemo se pa nešto organiziramo...
- Superiška.Trebam samo dva tri komada...
- Ma bolje 10-20, jer ako ti se posuše možda bar nešto ostane" - mudro će moj pajdo, a nije ni daleko od istine.
 I sve je na kraju ostalo na "bumo vidli". Jer već je svibanj.

A vidim ja, s kim god pričam, svi malo gledaju skeptično, posebno na tu priču o yamadoriju. Mislim naravno na one koji nisu pobliže upoznali bonsai niti teoretski. Tako da nema druge nego treba nešto raditi, kad ljudi nešto vide onda im se mijenja perspektiva. Lets go, možda su u šumi....