Kineski brijest je jedna od češćih biljaka koja dolaze iz supermarketa i prodaje se pod bonsai. Ljudi to kupuju, netko sebi, netko za poklon drugome, i onda pod obavezno svi završe na Hobi bonsai forumu otvarajući novu temu koja u pravilu bar jednom spominje frazu 'u pomoć'. Ako ste barem godinu dana umjereno u bonsai svijetu, jasno vam je da stvari ni izdaleka nisu tako jednostavne kao što je ispeglati karticu i puknuti drvo na prozorsku dasku slijedeći upute prodavačice specijalizirane za muškatle.

Ne, puno je kompliciranije od toga. A zašto? Pa evo...

Ok, imate kineski brijest, a imate li bonsai?

Ne, nemate bonsai, iako tako možda piše na deklaraciji. Doduše zašto i ne bi pisalo bonsai kad ovo malo čudo neodoljivo podsjeća upravo na to. Ovo je samo jedno malo drvo na steroidima, natjerano da brzo raste (iako i inače raste brzo, ali to je i dalje presporo za komercijalnog direktora rasadnika). Dakle ovo drvo je u tuđem svijetu, jer mu i samo ime govori da je iz Kine, a tamo gle čuda, vladaju nekakvi drugi klimatski uvjeti (pa se drvo kojem je od Boga dano da raste pod vedrim nebom, u našoj zimi smrzne do smrti). Onda se komercijalni direktor dosjetio da bi se zanimljivom nazivu bonsai moglo pridodati i sobni, pa smo dobili kreaciju gdje drvo ne samo da je u maloj posudi (umjesto u prirodi  na brijegu ili pored jarka), nego čak i predviđeno živjeti u sobi.
I kako sad možemo pretpostaviti da neće biti problema. Dobronamjerni kupac uzme malo drvo u posudi, vidi da je to bonsai (a i piše mu) i da je sobni. Jedino ne piše da će mu nakon dva tjedna početi žutjeti i otpadati lišće. To obično svaki ponosni vlasnik spozna sam.
Ovo je dakle biljka, koja bi mogla postati bonsai, jer je po svojim karakteristikama pogodna za to. Ali ona to još nije i prilikom kupnje joj život visi na koncu. Imate mali, u rasadniku razmnoženi kineski brijest koji je intenzivno rastao, orezivan je i oblikovan "na brzinu" kao minijaturno drvce, te posađen u nešto što će držati vodu dok dođe do dućana, pa od dućana do vašeg doma i onda još koji tjedan na prozorskoj dasci.
I to je to.

Rasprodaja u svibnju

Još je jedna zanimljivost vezana iu komercijalni bonsai. Oni se prodaju tijekom cijele godine. Fućkaš sezonu. Sezona je bitna kad hoćete nešto posaditi pa da vam to ostane za duže. Npr. možete li u svibnju kupiti lozni cijep, ili sadnicu jabuke. Teško. A zašto? Zato jer se zna kad je sezona sadnje za te stvari. U krivo vrijeme se biljke neće primiti, niti zakorijeniti niti ikako drugačije veselo življeti. E, ali komercijalni direktor zna da mali kineski brijest nije industrijska kultura, pa kakve veze ima hoće li se u konačnici osušiti u travnju, srpnju, listopadu ili se smrznuti u siječnju. A zašto to sad pričam. Pa zato jer onaj šrot u koji je posađen kineski brijest nije dobar ni za muškatle, a kamoli za malo drvo.
Zato ako već kupujete kineski brijest 'bonsai', naučite o prirodnom poretku stvari i o biljnim vegetacijskim fazama, pa ako imate sreće, naći ćete kojeg u fazi mirovanja, pa kad ga donesete doma u proljeće, presadite ga u kvalitetan supstrat pa ga njegujte na pravi način i moglo bi od toga nešto i postati. Onaj kojeg ste kupili prekasno, u originalnoj "zemlji" uglavnom neće preživjeti, a vrijeme za presadnju je totalno krivo pa se ni od toga neće oporaviti. Točka. No bar ćete se ako ništa drugo malo podružiti s ljudima na forumu.

Sobni bonsai...?

E, ako tako piše valjda ima nešto u tome. No ipak, to je drvo, biljka...Kažu da ako potrefite dobre uvjete u sobi da će biti zimzelen, no ako ga stavite van bit će listopadan. I što češ bolje. U jesen mu otpadne lišće, pa ga se može skloniti unutra od jake zime, kasnije oblikovati, malo požicati, a u proljeće poslije hladnoća ponovo staviti van te se diviti novom pupanju.

...ili živica?

Pa da, nije kraj problemima. Ona teta u rasadniku prikrati dnevno stotine takvih biljaka tako da drvo ima nekakvu bonsai siluetu. Ako ste dobre sreće, a možda se i malo potrudili proučiti neka pravila pa vam drvce preživi, kroz koju godinu ćete se čuditi kako to uopće više ne liči na bonsai jer ta prokletinja raste i sad ne liči ni na što. Tko bi rekao... drvo pa raste :) Lijenčine će brzo shvatiti da bi malo drvo lako postalo veliko drvo, i da mu to ne smiju dozvoliti. Daljnja zdrava logika kaže da treba u ruke uzeti škare pa malo prikratiti čuperke koji se ne uklapaju u dražestan opći dojam. Baš kao živicu. To je skoro dobro jer se krošnja na opću radost jako dobro zgušnjava i baš je fora. To što lišće unutar krošnje žuti i otpada nekoga smeta, a nekoga ne smeta. Ali, to opet nije bonsai jer nema karakteristike bonsaija  niti ima stil.

I što sad?

Kineski brijest kupljen u samoposluzi treba nabavljati u pravo vrijeme, u proljeće početkom vegetacije te ga pod hitno posaditi u superpropusni supstrat, mješavinu koju upotrebljavaju bonsaisti. Presaditi ga treba pažljivo, čuvajući fino korijenje u najboljoj mogućoj mjeri. I onda ga fino izbaciti van na dvorište, nek uživa, zalijevati ga redovito i prihranjivati. U jesen kad mu otpadne lišće, skloniti ga na sigurno nek odspava i odmori se. Prije početka vegetacije, imate priliku dati mu malo stila ako znate kako, malo orezati, usmjeriti grane žicom. Ako ne znate kako, nađite nekoga tko zna i može vam pokazati. Ako vam je stalo do drvca, lako ćete naći bonsaiste koji će vam rado pokazati svoj vrt i dati potrebne upute uz pokoju Žuju.

Ako je proljeće prošlo, najbolje je zaboraviti i strpiti se do sljedeće sezone. Iako nije sve tako crno, bez potrebnog znanja, i dobre sreće, bit će samo problema koji će kulminirati frustracijom.

Ako ste kupili 'bonsai' kineski brijest (ali i bilo koji drugi takav proizvod), znajte da to nije bonsai u punom smislu riječi, i da ako ne znate kako s njim neće niti postati bonsai. Samo kratko prolazno zadovoljstvo koje si možete priuštiti kako bi impresionirali goste koji su se najavili za sutra.