Znam u čemu je problem. Vidim to u komunikaciji s ljudima. Kad kažeš bonsai, to je tek generalna riječ, ali takva gola riječ nije primjenjiva baš na sve sastavne dijelove bonsai umjetnosti.

Sve počinje s bonsai prijevodom, 'drvo u posudi', to je kažu abeceda. No razvojem je bonsai postao malo više od jednog drva u posudi. Bonsai se generalno može tumačiti i kao 'uzgoj drveta u posudi'. Ili još kompliciranije, 'umjetnost uzgoja malog drveta u posudi'. Sve je to nekako bonsai, dok se ne zapletemo previše u metaforičke izraze, pri čemu je najjednostavnije reći samo 'bonsai', a sve do trenutka dok ne shvatimo da više ne znamo o čemu TOČNO pričamo.

Da se razumijemo, nisam stručnjak i ne bih se bavio točnim definicijama, samo bi novopečenim ljubiteljima patuljastog drveća htio ukazati da nije bonsai sve što se u rečenici opisuje kao bonsai. A posebno nije svakakvo drvo ili reznica - bonsai drvce.

Bila je to priča o javorovom panju iz živice koji je trebao ići van jer je nekome smetao. Već nakon deset dana mog interesa za bonsai taj se javor stjecajem okolnosti našao u jednoj posudi. Kod mene. Inače bi bio bačen na hrpu s ostalim otpadom. Neš, ti ponosa... moje prvo drvo.

Nadobudno sam se prijavio na forum postavivši 'pametno' pitanje (jer sve ostalo kao znam): kako izlječiti jedan slučajni rez pilom na tom panju? Nisam dobio odgovor koji sam tražio, ali sam zato dobio odgovore koje nisam tražio.

Te je drvo izranjavano, te to je nikakav startni materijal, te je krivo vrijeme za vađenje.

A ja sam početnički vjerovao da to drvo mogu spasiti i od njega nešto napraviti, čak mi je malo bilo po nosu što nitko ne vidi potencijal koji ja vidim.

Kako se približavaju berbe grožđa, u našem kraju se ljudi sve više muvaju po brdima iznad grada. Pa tako i ja. Ima ovdje puno bjelogorične šume.
I tako sam krenuo u mali obilazak ne bi li moje 'znalačko' oko opazilo kakvog potencijalnog stanovnika male posude.

Nisam doduše potrošio više od pola sata, tek lagano upoznavanje terena.

Šuma je puna akacije, ili kako naši kažu 'gacije', koja dobro radi svoj posao. Ide samo u vis. Ništa interesantno. Dalje, pojavi se i pokoji grab, kontinentalac. Našao sam jednog izuvijanog, ali nije bio baš kapitalac, no potencijalno bi mogao biti dobar, ukoliko mi vlasnik dozvoli da ga uzmem. U ovoj šumi ima i puno poljskog javora (Acer Campestre). S obzirom da sijanaca i mladica ima ko korova, nije ni čudno da se zove 'poljski'. Po polju mu ne daju rasti pa se preselio u šumu.

Nema brzine! Brzina nikad ne bi trebala biti u istoj rečenici s bonsaijem. Jer to je zavaravanje. S tim se treba pomiriti.
Iskusne bonsaiste ne muči brzina u smislu rasta, oni su naučili biti strpljivi. Ono koji su debelo zagrezli u bonsai hobi, pa naprave veliki vrt s puno drveća, ionako se mogu požaliti da ništa ne stignu. Makar drveće raste sporo, dan ide prilično brzo. Da bi napravili neke poslove trebate sami biti na neki način 'brzi', a istovremeno pedantni.

Brzina nema veze s drvećem, ima samo puno veze s nama.

I neki trgovci to znaju.