Nedavno s prijateljem razgovaram o bonsaiju. Nakon tog razgovora nisam se mogao oteti dojmu da kad s malo žara predočiš nekome ljepotu minijaturnih drvca, postupke oblikovanja, u ljudskom umu klikne neki klik pri čemu on odjednom doživi bonsai kao živo biće. To je dobro.
A kad netko krene debatirati o tom živom biću sa svojeg neukog stanovišta, onda počne počne moralizirati.

Uzmeš drvo iz prirode, a moralist će taj tvoj čin isti čas gledati s podozrenjem, pitajući se koja daska u glavi ti se pomaknula i koja si vrsta huligana i ubojice.

Pa onda čuješ nešto od sljedećih moralnih prijekora:

Mit o mučenju i torturi

Bonsaist navodno muči drvo, izgladnjuje ga, reže i trga mu lišće te ga tom torturom zadržava imbecilnim gladnim i žednim patuljkom.
Jako dobro zapažanje za nekoga tko od cijele bonsai filozofije zna jedino riječ 'bonsai - drvo u posudi'.
Pogledajmo malo koliko poštovanja imamo prema biljkama općenito, a da nije bonsai.
Vinogradi - cjelogodišnji rast orezuje se do temelja, do panja, prskamo ga kemikalijama, trgamo mu lišće kako bi sunce došlo do ploda. Što time dobivamo? Zdravi plod čija prerađevina najčešće "baca u grabu" ljude, i dovodi ih u stanje da komentiraju i moraliziraju o mučenju malih stabalca. Jeli rad s vinovom lozom također tortura.?
Šuma - Cijele površine stoljetnih stabala uzimaju se prirodi da bi se od njih radio namještaj i drvo za ogrijev, ili jednostavno da bismo na tom mjestu sagradili cestu, zgradu ili postavili golf igralište. Tortura svjetskih razmjera. Je li rušenje šunma tortura?
Voćke - orezujemo voćke da bismo dobili veće plodove, a često i da bismo ih spriječili da odu previsoko, orezivanjem otvaramo krošnju uklanjamo blesne grane dajemo plodovima više svjetla. Neke voćke koje prirodno rastu kao lepeza napinjemo na žice i oblikujemo ih da rastu u neprirodnom obliku. Pa ako baš hoćete trgamo im i plodove čime ih spriječavamo da se multipliciraju i razmnožavaju. Je li to tortura?

Kad dakle govorimo o mučenju, ogrimnu količinu drveća mi ljudi mučimo ili ubijamo do besvijesti i u ogromnim količinama radi zadovoljavan ja svojih potreba za plodovima, prerađevinama, namještajem, ogrijevom i to je onda 'kao' u redu?
Milijun puta manja šteta prirodi je drvce iz prirode koje će rasti u posudi u nečijem vrtu, njegovano, hranjeno i voljeno, a kao i kod svih procedura orezujemo ga radi oblikovanja, a rezultat koji tim postupkom želimo dobiti da drvce živi dugo i zdravo i da rodi LJEPOTOM.

Bosai je bonsai zato jer mu je dobro, a ne zato jer mu je loše. Gladan i žedan bonsai je mrtav bonsai.

Mit o uništavanje prirode

Ovo se odnosi da je neko drvo sretno raslo u prirodi, a mi smo mu to oduzeli i pretvorili ga u zarobljenika svojih hirova. Ajoj!
Drvca koja se obično uzimaju za bonsai već jesu zarobljenici. Malo drvce u šumi nema dovoljno svjetla i bori se sa svojim starijim kolegama. Žbunovi u kršu zarobljenici su kamenja, žege, suše, požara i životinja. Žive prirodno u teškim uvjetima. kad jednom drvo bude odabano da postane bonsai, nakon prvobitnog šoka njegovi se uvjeti života drastično poboljšavaju.
Nadalje, bonsaisti nisu ljudi koji s lopatama  hodaju po terenu i vade samo reprezentativne primjerke ugroženih vrsta. Bonsaisti često ispravljaju nepravde koje je čovjek nanio pojedinoj biljci. Tko ne vjeruje nek posjeti novostvoreno gradilište i razmisli o panjevima čije korijenje istrgnuto teškom mehanizacijom strši u zrak put sunca. Ne jedno drvce je bilo spašeno od ljudskog progresa, ako je makar i jedan bonsaist makar sličajno naletio na vrijeme. Jednako vrijedi i za slomljena i ranjena mlada drva na koje nitko ne obraća pažnju pri krčenju šume, i rušenju velikog drveća u industrijske svrhe.
Koliko novoniklog drveća se naprosto posiječe samo zato jer nam negdje smeta i ne želimo da raste tamo gdje je palo sjeme.
I prakovi su vrsta umjetnosti, i nikome od bonsaista ne pada na pamet uzimati drvo iz parka. Tamo je drvetu dobro, održavano je i njegovano.
Divlja priroda je ipak malo surovija, posebno kad u nju uđe čovjek s ekonomskim interesima.

Bonsai - moj mali doprinos prirodi

Stoga, prijatelji, bonsai ne može u isti koš s mučenjem, torturom i uništavanjem prirode. Grab u maloj posudi se osjeća daleko bolje nego ispod rešetke s karmenadlama ili kao noga od stolca. Zdraviji je i daje nam svu ljepotu koju nam daje priroda. Približava nam prirodu u vlastiti vrt i daje ljudima mirnoću i inspiraciju.
Jedno je sigurno, vjerojatno postoje ljudi koji učine štetu i ubiju drvce. Ali ne treba generalizirati, svatko može pogriješiti, a priroda sama uništi daleko, daleko više nego zaigrani wannabe bonsaist.

Stoga moralisti mogu u Google napisati 'bonsai' , pogledati fotografije pa probati odgovoriti što je to konkretno priroda izgubila od svoje ljepote. Jedan mali prelijepi javor mogao je doduše u istom vremenskom razdoblju izrasti u ogromno stablo, koje bi prije ili kasnije naletjelo pod pilu liberalnog kapitalizma i postao hrpa dasaka.

U doglednoj budućnosti velike su šanse da bonsai drvca ostanu jedino što je ostalo od drveća kojim se krasi priroda. U bonsai vrtu nitko ne ruši drveće, ne radi od njih roštilj ili nogu od stolca. U bonsai vrtu postoji izobilje hrane, vode, sunca i prave ljepote prirode.