I ovo bi, čini mi se mogla biti jedna kontroverzna tema. Ali tu sam ko doma. Opet ponavljam, po ne znam koji put, da čekam proljeće za svoje prvo drvo.

Mnogi će me iskusni bonsaisti uvjeravati u različite stvari. Evo primjera:

- Gle, drvce nije bog zna što ali možeš na njemu vježbati
- Ovo drvo je bezveze, nabavi pravi startni materijal i uštedi godine truda
- Nemoj kupovati mallsai jer se to ne isplati, ta drvca ne valjaju
- Za početak, kupi mallsai i vježbaj na njemu

Gledajući samo ovih nekoliko rečenica, vidimo određenu razliku. No, svi su u pravu. Ne poznajem mala drvca, ali vjerujem da poznajem ljude, i znam da su svi u pravu. Jer imaju svoj stav, i svoj bonsai hobi su usmjerili u određenom smjeru. Stoga su i njihovi stavovi različiti.
Različiti ljudi žive u različitim uvjetima, različitog su temperamenta, prilike oko njih su različite... Iluzorno je očekivati da razmišljaju isto.

O svakoj od ovih izjava, ako znamo da su došle od ljudi koje se uspješno bave bonsaijem, bi se moglo posebno raspraviti.
Prvo i prije svega, trebamo utvrditi jednu najmanje dvije zakonitosti: 1) svatko izjavljuje ono što misli, u dobroj namjeri i 2) ne postoji univerzalno pravilo.

Obje točke su dokazive. Prva zbog toga jer ne postoje dvoje ljudi koji su u svemu u potpunosti isti, a druga zbog toga je su svi uspješni bonsaisti, iako imaju pomalo različit stav.

To znači da je svatko u bonsaiju individualac koji slijedi određene metode (kako ne bi ubio biljku, to su pravila prirode), a istovremeno prema vlastitim stavovima i iskustvu  ima verziju promišljanja o dobrom početku.

I tu savršeno pomaže ona moja deviza koju sam negdje spomenuo: prvo saslušaj sve i onda napravi po svome.

Ni jedan od gore navedenih savjeta mi ne pomaže u izboru puta jer su dijametralno suprotni. Stoga ih ne smatram savjetima koji su zakonitost nego mogućnostima. Ako znam sve mogućnosti, onda ću se odlučiti za jednu, ili za nešto u sredini. jer ovdje se ne radi o drvetu već o čovjeku.
U Bistranske Novake :) koliko znam, se može doći kroz Zagreb, oko Zagreba ili kroz Zagorje. Potpuno različite su brzine, trajanje puta i težina ceste, ali na kraju u svim slučajevima završite u lijepom bonsai vrtu.

Pa krenimo redom.

Gle, drvce koje si iskopao nije bog zna što, ali možeš na njemu vježbati

Kao početnik u krivo vrijeme iskopate drvce koje ne vrijedi ništa, niti ima karakter niti ima potencijal za bonsai. Ovaj tip bonsaista koji tako misli o vašem početku je napravio isto to. Kasnije je shvatio da je s boljim materijalom mogao brže, ali cijeni iskustvo koje je stekao s propalim slučajem. Stoga on misli da je  to dobar početak. Bolje da ubiješ drvo bez šansi nego prvoklasan primjerak,  trebat ćeš puno više vremena, ali priroda nikad ne staje i upornošću se i od ovoga može za neko vrijeme napraviti bonsai. Drugim riječima, zašto ne.

Ovo drvo koje si iskopao je bezveze, nabavi pravi startni materijal i uštedi godine truda

Ovakvi ljudi su počeli kao vi, ali su se brzo razočarali i još brže na to reagirali. Smatraju da je bezveze trošiti godine da bi se u posudi izgrađivao dobar startni materijal, kad se sto puta bolji može naći prirodi. Nakon početnih razočaranja, vrlo brzo su prihvatili da priroda može odraditi dio posla. Uložili su više vremena hodajući po šumi i planinama u potrazi za pravim materijalom koji je priroda već prilično skrojila. Nije im teško potegnuti 200-300 km u potrazi za dobrim plodonosnim terenima. ponekad je potraga neuspješna i to je cijena koju plaćaju. Oni procjenjuju da će priroda napraviti daleko bolji posao u izgradnji startnog materijala nego netko tko će ga raditi od sadnice.

Kupi/nemoj kupiti mallsai

Još jedan primjer, koji isto govori o mallsaiju ali različito o ljudima. Činjenica je da su to komercijalna drvca koja se mogu kupiti za manje od sto kuna. To je malo drvo koje liči na bonsai. Živi u teškim uvjetima, najčešće mu ne odgovara naša klima i vrlo brzo umre.

Neki ljudi smatraju da se ne treba igrati s tim drvcem, jer će vrlo vjerojatno umrijeti pa će se dogoditi razočaranje. Ok, dobronamjerno i jasno.

Drugi pak upravo misle obrnuto, i to je dobro za trening. Mallsai je potrošni materijal i ako ti jedan umre, kupiš drugi. A možda ti i uspije.

Napravi po svome

Činjenica je da štogod tko rekao, u pravu je s vlastite točke gledišta, i temeljem svog vlastitog iskustva u početku. Teško se odlučiti, ako je to uopće potrebno, tko je više a tko manje u pravu.

Stoga je jednostavno prihvatiti sve te informacije koje su rezultat nečijeg uspješnog rada, i naknadno stvorenih odluka i zaključaka. Ovo su sve ili barem neke mogućnosti. Mogući putevi u razvoju čovjeka od početnika u smjeru bonsaista.
Ja ne znam što ću reći početniku kad budem, i ako budem, imao pozamašnu kolekciju stabalca i određeno višegodišnje iskustvo. To će vjerojatno zavisiti od zaključaka koje sam budem stvorio putem.

Svaka od ovih verzija početka ima zvoje dobre i loše strane, svoju lakšu i težu stranu.
Kupiti mallsai je najlakše, piece of cake. Iza toga slijedi klimav put u kojem se može promatrati što se dogodi kad nešto radite biljci, kako izgleda kad joj otpadnu listovi, i kako se osjećate ako sve ode u šumu. Čak ako se i uspije s mallsaijem, utrošak vremena je ogroman i po mnogima se ne isplati.

S obzirom da je cijena u kunama mala, ali u svemu drugom je posao nepredvidiv, u redu je i razmišljanje "Uzmi odradi kako najbolje znaš. Drvce ćeš vjerojatno izgubiti, ali nešto će ti ipak od svega ostati. Makar posuda"

Yamadori poput Orientalisa je biljka u koju je priroda uložila godine, jako je otporna i teško ju je ubiti, čak i oprašta pogreške. Uz dobre savjete i vlastitu umješnost od njega se  može napraviti sjajni bonsai u daleko kraćem vremenu. Ovo drvo u startu igleda onako kako bi mallsai, ako preživi, izgledao nakon 20-30 godina. Velika je ušteda vremena. Ali ima i to svoju težu stranu.
Ako niste posvećeni bonsaiju, i još ne živite blizu terena gdje možete naći Orijentalisa tada treba natankati auto i zaputiti se u avanturu, naoružan teškim alatima, te pustiti puno znoja u muke da bi se ovaj 'survivor' izvadio, treba investirati u veće količine supstrata, kvalitetne alate itd. Je li početnik spreman na to? Poneko bi možda rađe počeo s manjom investicijom jer u krajnjoj liniji, ako nemate drvo, tko zna 'hoćete li se primiti'.

I sad, mnogi potraže sretno srednje rješenje. Nije Orijentalis jedini, pa ima i drugog drveća u mom dvorištu ili obližnjoj šumi, ne moram nikud  posebno ići, a dovoljna mi je lopata i pila. Tu nastaje kompromis koji također ima upitne rezultate.

Kakav je plan?

Ja, kakav sam, volim isplanirati, a volim se i "švercati" i tražiti prečice. Ono što me 'krasi' je da bolje razumijem svoje vlastite pogreške nego tuđe savjete kad se radi o kritičnim odlukama. C'est la vie! Nismo svi mudri :)

Vjerujem da ću imati barem jedan mallsai, alii mi neće umrijeti tek tako, bez borbe. Trudit ću se maksimalno. Ili ću uspjeti ili će drvo umrijeti dok ja pokušavam. Mallsai će biti prototip.

Sasvim sigurno ću poslušati i savjet o dobrom startnom materijalu. Možda to neće biti odmah Orientalis, ali svakako znam što trebam tražiti. Nekako i se to ipak čini najprirodniji početak, gdje se u najkraćem vremenu (releativno gledajući) ostvaruje najbolji vidljivi rezultat.

No ne želim se odreći izazova. Imat ću sigurno i nekoliko beznadežnih slučajeva. O ovome nitko ne govori, ali nije li izazov uzeti drvo koje apsolutno nije dobar startni materijal i od njega napraviti  dobar starni materijal. Takvo drvo nikome ne smeta, i treba mu dati vremena, a usavršavanjem tehnika i vještina, može se i od ničega napraviti nešto. Sve dok je drvo živo. Može se čak cijepiti i korijenje da bi se popravio nebari, može se cijepiti i nedostajuća grana, drilati po drvu... manje bitno, ali zamišljam jednu foto-progresiju doduše dugotrajnu, gdje će se vidjeti da i beznadežan slučaj nakon puno vremena može postati nešto.

A zašto bih to radio, zašto bih gubio vrijeme? Možda malo suvišno pitanje. Kažu da treba biti strpljiv, čak i kod kapitalaca. Pa ako usvojim strpljenje, u čemu je problem? Nema ga. Samo zato jer sam prkosan i mislim da je napraviti nešto od lošeg startnog materijala svojevrstan znak umješnosti i vještine na duge staze. Nije li? Pa dok se redovno zabavljaš s regularnim primjercima, radiš povremene 'plastične operacije' na panju spašenom iz kištre za ogrijev.

Ljudi svašta rade od starih stvari, popravljaju, uljepšavaju, dovode u funkciju. A isto tako su mogli kupiti i nešto novo. Na kraju je ipak stvar u konačnom rezultatu. Kako god da počneš, važno je da počneš.

Najljepši bonsai na izložbi je nekad bio tek sjemenka. A mi upadamo negdje u sredini vremenske linije. Bolje je čim bliže izložbi.