Nekad smo kao djeca raspravljali koji je najvažniji organ u ljudskom organizmu. Nekako smo došli do toga da je to srce, jer kad ono prestane kucati, sve stane. No i srce ne može raditi ako neki drugi organ ne radi kako treba. Svi su organi važni.

I biljka ima svoje organe. Pri bavljenju bonsaijem trebalo bi zati ponešto o tome. Kemijske reakcije, biološke i fizikalne procese u metabolizmu biljke prepustit ćemo biolozima. Za bonsaista jedino nije na odmet razumijeti kako biljka zapravo živi.

Potrošio sam dva sata da bi prikupio dovoljno informacija temeljem koji bi se mogla napraviti jedna laička priča razumljiva svakome.

Pokušajmo to postaviti što jednostavnije.

Anatomija

Biljka dakle ima korijenski sustav, stablo s granama, i lišće.
Korijen je zadužen za stabilizaciju biljke (u prirodi) a na svojim završecima opremljen je sitnim dlačicama zaduženim za prikupljanje (absorbiranje) vode i u noj otopljenih mineralnih tvari.
Kad kažemo 'prikupljanje', to je neki rad, a za rad je potrebna energija.
Ovdje svoju ulogu odigrava lišće koje je zaduženo za prikupljanje energije. List procesom fotosinteze lukavo prikuplja sunčevu energiju i ugljični dioksid, te ih pakira u ugljikohidrate (biljne šećere, škrob) u kojima ta energija ostaje pohranjena. Ti se ugljikohidrati transportiraju do dijelova biljke gdje su potrebni kako bi stanice dobile energiju za svoje svakodnevne zadatke u daljnjem razvoju biljke.
Ovdje ulogu ima stablo, ono je glavni kostur biljke koji zapravo povezuje korijen i listova. Raste iz podzemnog korijenskog sustava te se grana u visine kako bi na granama osiguralo dovoljan broj listova za fotonsintezu. Ugljikohidrate biljka koristi na način da pod utjecajem kisika oslobađa vodu, ugljični dioksid i energiju. I još je važno spomenuti da se višak energije skladišti u korijenu gdje se kasnije može upotrijebiti.

Time smo završili osnovnu anatomiju koja zapanjuje svojom složenošću ali i funkcionalnošću.

Malo fizike

Evo nekoliko činjenica koje su važne kako bismo razumijeli kako se cijeli proces odvija. Transpiracija je jedan od procesa koji se odvija preko listova. Isparavanjem vode kroz puči na površini listova, u listovima se (pojednostavljeno) stvara negativan hidrostatski tlak. Zbog razlike u tlaku voda s otopljenim hranjivim tvarima i minarelima iz korijenja penje se kroz biljku do lista. Na taj se način ostvaruje cirkulacija hranjivih tvari kroz cijelu biljku.
Korijenje zbog transpiracije krošnje dostavlja vodu do listova, listovi vodu koriste za proizvodnju energije, koja pak služi biljci da bi izgrađivala sebe od tvari prikupljenih kroz korijen.

Dakle, jasno je da bez lišća, korijen ne bi imao energije za svoj rad. Bez korijena, lišće ne bi imalo vodu za stvaranje ugljikohidrata. Isto tako, bez svjetlosti (sunca) bilka ne bi mogla fotosintetski stvarati energiju. I naravno, stablo koje je glavni kostur i transportni sistem zapravo čini biljku kompletnom i ona raste u savršenoj ravnoteži.

Kakve to veze ima s bonsaijem?

Bonsai je izložen čestim intervencijama u metabolitičku ravnotežu biljke. Ramifikacija radi zgušnjavanja krošnje, orezivanje korijena radi presađivanja u malu posudu, defolijacija radi smanjenja veličine lista itd.
Svaki od ovih postupaka značajno remeti ravnotežu u procesu koji smo objasnili gore, gdje pojedini dijelovi biljke konstantno ovise jedni o drugima.

Iskoristimo sada ova saznanja kako bismo razumjeli što zapravo radimo i kako biljka na to reagira.
Pa počnimo s proljećem. Proljeće je vrijeme podizanja temperature što biljci daje signal da je započelo novo vegetacijsko razdoblje i biljka započinje svoj novi jednogodišnji ciklus. Kod bjelogoričnog drveća biljka je bez lišća i bez mogućnosti da proizvede energiju. Stoga određeni mehanizmi pod djelovanjem enzima i druge kemije, pokreću proces rasta, tj. dijeljenje stanica prema potrebi. neke se stanice razvijaju u novu granu, neke u list, neke u korijen i druge dijelove biljke. S obzirom na nedostatak fotosinteze, biljka u proljeće koristi energiju pohranjenu u korijenu. ove je energije sasvim dovoljno za razvoj novih mladih listova koji preuzimaju zadatak stvaranja energije za daljnji rast.

Novi izrast listova bonsaistu u proljeće pokazuje da biljka ima energije i da se prirodno razvija. Sama po sebi biljka će razviti onoliko novih grana i listova koliko ima energije i hranjivih stvari, minerala i svega ostalog.

Nakon što sve lijepo profunkcionira i biljka svojim zelenilom pokazuje da su solarne elektrane u pogonu, bonsaist radi neki od postupaka za zgušnjavanje i oblikovanje krošnje.
Ramifikacijom se odstranjuju vrhovi novog izrasta. S obzirom da je biljka imala namjeru produžiti tu grančicu i dodati još nekoliko listova, ovo zakidanje dat će signal da se počnu razvijati nove grančice na mjestima gdje u pripremi stoje pupovi, jer biljka će željeti nadoknaditi gubitak.
Za slučaj potrebe biljka uvijek razvija dovoljan broj pupova koji su u pričuvi kako bi u najkraćem vremenu nadoknadila gubitke.
Defolijacija je postupak kojim se biljci odstranjuje list kao bi se potaknuo razvoj novih ali manjih listova. Potpuna defolijacija uglavnom funkcionira jedino na početku vegetacije kad biljka ima dovoljno spremljene energije u korijenju. Kad se ta energija iscrpi, nije poželjno uklanjati lišće jer će biljka ostati bez energije za proizvodnju novog, što dovodi do kolapsa cijelog sustava. Još jedna mala zanimljivost je da se kod defolijacije nastoji ukloniti list, ali ne i peteljka. Ostavljena peteljka, zapravo šalje poruku da je list oštećen i da ga treba zamijeniti novim (otprilike tako), dok list otkinut zajedno s peteljkom, može izazvati rast nove grane. No ponekad je i to dobro.

Kasnije kad lišće ponovo izraste i ne radimo više defolijaciju, biljka će veselo proizvoditi i trošiti energiju, a višak proizvodnje će spremiti u korijenje, kao zalihu, jer će preko zime biti bez lišća, a u proljeće će energije trebati jako puno.

Poštujući ovaj ciklus možemo isto tako zaključiti što se u koje vrijeme radi, a što ne. Yamadori ne vadimo kroz ljeto jer je narušavanje ravnoteže preveliko. Iskopano drvo ostaje bez dobrog dijela korijenja, koje ionako ima vrlo malo uskladištene energije. Stoga se uklanja i dobar dio krošnje, jer u suprotnom korijenje ne bi moglo nadoknađivati vodu koja bi se gubila transpiracijom. Smanjenje krošnje pak dovodi do smanjene proizvodnje energije, a to pak koči razvoj novog korijenja. Drvo iskopano ljeti , zapravo dolazi u jednu negativnu spiralu, i postoje šanse da će polako ali sigurno propasti.
S druge strane u proljeće je dovoljno zalihe energije koja je pripremljena za razvoj novog izrasta, tako da s energijom nemamo problema. Biljka će proizvesti onoliko listova koliko bude mogla a zatim, čim upogoni fotosintezu, nastaviti veselo dalje nadoknađivati sve izgubljeno.

Vezano uz zalijevanje, i to je sasvim jasno. Nema vode, nema energije iz lista i čitav mehanizam staje.

Sve drastične dizajnerske zahvate poput defolijacije najbolje je raditi u proljeće jer će zbog zaliha biljka to preživjeti i nadoknaditi. Ostatak godine može se povremeno maknuti koja grančica ili napraviti ramifikacija. Ali kako godine odmiče trebamo biti sve restriktivniji u svojim željama.

Mnogi majstoru opaze da čak i kod jakih zahvata ostave neke dijelove neobrađenim kako bi osigurali da biljka može raditi svoj posao. Ne treba zaboraviti da biljka kroz list može apsorbirati svašta, pa tako i vodu, a to primjenjujemo kad je korijenje slabo ili jako orezano bez dobre funkcije osiguranja vode. Malo poprskamo kako bi nadoknadili vlagu izgubljenu transpiracijom.

I još jedan detalj, energija je najvažnija, i treba uvijek voditi računa da je biljka ima dovoljno. kako izravno nemamo načina za dovođenje energije u sustav, ovisni smo o prirodnim procesima i proizvodnje ili uskladištenoj energiji u korijenju.

To je circle of life, koji smijemo uvijak narušavati samo djelomično.