Jako dobro zvuči imati u vrtu (ili u kući) malo drvce koje će impresionirati prijatelje i znalce.
Možete ga kupiti u shopping centru gdje drvce živi na proteinima, ali nevoljeno i ostavljeno od svih, dok su za trgovca drvce i njegova tegla samo dva artikla različitog izgleda.

Uz malo istraživanja pronaći ćete da su ta drvca serijski proizvedena i velikim centrima za razmnožavanje i brzog su rasta, a to brže stvara novac prodavačima. Ljubitelji biljaka tako dobiju primjerak koji im prividno daje osjećaj da su došli u posjed jedne biljke koja spada u povjesnu japansku umjetnost i tradiciju uzgoja drveća u malim possudama. Na veliko razočaranje, što god kao amater napravili, ovo drvce će umrijeti u rekordnom roku. Ono nije naučeno na hirove prirode, nikad nije osjetilo sunce ili vjetar, potpuno je neotporno, i dok ono u agoniji polako umire proizvođač na polici ima već sljedeću seriju. To je njihova svrha u životu.

Ostane li vam i dalje neka čežnja za bonsaijem, a naoružani znanjem i činjenicom da ste kupili škart, može vas povesti ideja da sami uzgojite svoje drvce, koje je naviklo živjeti u vašem podneblju.

Koncept zvuči vrlo jednostavno: iskopate drvce u prirodi, presadite ga u teglu za cvijeće, u dobru vrtnu zemlju obogaćenu humusom i onda ga zalijevate poput maćuhice ili svekrvonog jezika i čekate da izraste u prelijepi bonsai koji će plijeniti pogled.

Zar je zaista tako jednostavno?

UPOZORENJE!!!!! Slijedi vam novo razočaranje! Jer... nije to tek tako. Ovdje govorimo o živom biću kojem ste svijet smanjili na veličinu posude u koju ste ga posadili.

Jedna poslovica govori da ako ste zapaljeni samo sa to da imate nekakve biljeke u svom vrtu, najbolje je da uzmete rajčicu - jer u najgorem slučaju, svoje razočaranje ćete moći pojesti.

Prije svega treba shvatiti da je uzgajanje bonsai drvca jednako odgajanju mačića ili šteneta. Ono je živo i treba vas. Trebate biti spremni pokloniti mu svoje vrijeme i to ne malo. Ovdje nema izbora, ako ga imate trebate o njemu brinuti, ako to ne želite - nađite drugi hobi.

Pretpostavimo sad da je usvajanje ispravnog stava uspjelo i da želite učiniti sve da vaše drvo živi sretno i veselo, da ćete učiti o njemu, skrušeno zatražiti savjet ako je potrebno, da nećete ostavljati drvo žednim i gladnim i da zaista želite da drvo nadživi i vas kao vlasnika.

Ovdje se stvari mogu malo iskomplicirati. I opet nije to tek tako. Bonsai kao umjetnost postoji tisućama godina i nema puno tople vode koju treba izmisliti. Gotovo sve je već izmišljeno. Samo se treba pripremiti. Ali, mi kao misaona bića skloni smo, nažalost, improvizacijama.

Stoga:
Ne, za podrezivanje nisu dobre škare za živicu.
Ne, nisu dobra ni kovačka kliješta.
Ne, u nedostatku boljeg nije dobra vrtna zemlja.
Ne, tanjur za juhu nije bonsai posuda.
Ne, na dno posude se ne stavlja jedna lopata stajnjaka.
Ne, bjelograb nikad neće postati lončanica.
Ne, i još tisuću ne...

Improvizacije ne vode onome što je suština bonsaija. I kad bolje razmislite, bste li svom djetetu u nedostatku boljega guzu mazali strojnim uljem i umatali u kuhinjsku krpu jer je prvo masno, a drugo je tkanina? Biste li svoje štene u nedostatku boljeg hranili brokulom i mrkvama, a vikendom keljom sa sosom od rajčice jer i to je hrana? Biste li svom limenom ljubimcu u nedostatku boljeg u rezervoar ulili šljivovicu umjesto dizela jer i to gori? Ako ste na bilo koje od ovih pitanja spremni odgovoriti sa 'da' onda ćete vjerojatno i finu defolijaciju krošnje bonsaija moći napraviti motornom pilom. Ali ovo nije članak za vas.

Alati

Neki tip je svojedobno smislio konkavna kliješta čija dva sječiva su savijena u laganom luku. Ona ne služe za uvijanje i rezanje žice, niti za razrezivanje pečenog pileta, niti za šarafljenje ventila na kupaonskoj slavini. To su kliješta kojom odrežete grančicu i pri tom zahvatite i dio debla ili mame-grane iz koje grančica raste kako bi rez izgledao bolje i kako bi drvce brže i lakše zaraslo. Drvo to čini u svakodnevnom životu im zna kako se to radi. Ne znam za drugi slučaj gdje se koriste konkavna kliješta. To je namjenski bonsai alat. Naravno, tek jedan od njih.

Razni sitni kukci, bakterije, gljivice rado se skrivaju u sitne pukotine i rane gdje nastaje leglo bolesti. Takve pukotine najlakše ćete napraviti neadekvatnim i neoštrim alatom koji ne čini pravilan rez već trga i gniječi živo drvo. Stoga nemojte to raditi. Bez alata nema zanata. Ništa neće pomoći činjenica što znate koja je prednost čistog i glatkog reza na biljkama ili što ste doktor agronomije. U praksi se služimo alatima, i to onim koji su za pojedinu svrhu potrebni.

Svaka faza uzgoja bonsaija, od života u prirodi do prve nagrade na nekoj izložbi ima svoje alate. Vrtlarska sklopiva pila, npr. je strašna alatka, s ogromnim oštrim zubima koji poprečno trgaju drvna vlakna u jednom tankom prorezu. Mogli bismo reći da kvalitetne i tanke pile imaju vrlo lijep i oštar rez. Zanimljivo je povećalom pogledati kako taj 'lijepi i tanki' rez izgleda. Da ne bismo korijen od 4-5 cm tjedan dana rezali žiletom, pribjegavamo ovoj pili, to je nužno zlo i brzo je gotovo. Kad se drvetu jednom orežu krupne grane i korijenje, ovo drvo treba opaku pilu što prije zaboraviti. Pila nije improvizacija, gotovo svako domaćinstvo je ima, i svatko može izvaditi drvo, lopatom, sjekirom, pikom i drugim grubim alatima. Čak i nakon toga još možemo upotrijebiti i vinogradske škare za nešto tanje grane. No, nakon toga imamo tek panj iz prirode (yamadori) što je najmanje 5 godina udaljeno od nečega što će poprimiti početne obrise bonsai drvca. Nakon toga počinje fini uzgoj bonsaija za koji fine namjenske alate u domaćinstvu nemamo i ne trebamo se ni pretvarati da ih imamo.

Eto, samo ponavljam gradivo, mislim da bez bonsai alata nema smisla započeti bilo što.

Životni uvjeti

Svijet biljaka je posložen gotovo savršeno. Neke stepske biljke se u potpunosti osuše u vrijeme suše i čekaju onaj jedinstveni prolom oblaka s malom poplavom, koju iskoriste da potjeraju, proizvedu svoje sjeme, osiguraju nove generacije i zatim opet čekaju slijedeću sezonu. Takve biljke često se nađu u trgovina zbog svoje jedinstvenosti i ljepote te u svakom domaćinstvu umiru već nakon prve sezone. Razlog je jednostavan, mi ih zalijevamo i ne damo im period odmora i mirovanja. Niti smo se potrudili da sami saznamo činjenice o funkcioniranju prirode u njigovom izvornom staništu, niti trgovci znaju ili imaju potrebu to objašnjavati. Zato kala prezimljuje u potpuno suhoj zemlji, a lopoč živi u vodi.
Bonsai drvce nije iznimka. O svakoj vrsti drveta bi trebalo imati barem osnovno predznanje kako ne bi drvo tjerali da žive drugačije nego im je genetski predodređeno. Ako voli sunce treba mu ga dati, ako treba prezimiti pustite ga da prezimi.
Principi bonsaija govore da bi minijaturno drvo trebalo slijediti sliku i formu svog prirodnog rasta. Europsko shvaćanje bonsaija na ovom polju (stil i dizajn) daje i određene kreativne slobode. No oko uvjeta za život pojedinog drveta ne može se cijenkati. Ovdje se radi o životu i smrti. Tko se poželi baviti bonsaijem za to preuzima odgovornost, a 'nisam znao' nije nikakva izlika.
Podloga u kojoj drvo raste je jedna sasvim posebna priča. Ovo nije teško savladati i složiti, ali najveći problem početniku je prihvatiti da bonsai drvo ipak treba živjeti malo drugačije, i da ne postoji paralela "ako u prirodi raste u šumskoj zemlji zašto ne bi tako raslo i u posudi". Jednostavno stoga što šuma ima svoj vlastiti ekosustav, i drvo u šumskoj zemlji ima neku drugu organizaciju nabave hranjivih tvari, zraka, vladge i drugog. U maloj bonsai posudi ne može se napraviti jednaki ekosustav. Prema najnovijim iskustvima, zemlja u bonsai posudi postaje neprijatelj. Teško je prihvatiti da rezanje korijenja onemogućava drvce u pribavljanju hranjivih tvari. Zaboravljamo da ono jako veliko korijenje koje ima drvo ne služi samo pribavljanju hrane za ogromne krošnje već ima i ulogu stabilnosti drveta, a mali tanki korijenčići koji se nalaze na krajevima zu zaduženi za prikupljanje hrane. Uloga stabilnosti u maloj posudi je beznačajna. Stoga kod bonsaija drvo ima izrazito zgusnut sustav sitnog korijenja koje je više nego dovoljno da prehrani stabalce iznad sebe. Dakle nije lako oteti se dojmu da će bonsai prije umrijeti s korijenjem u zemlji nego u modernom prozračnom i propusnom supstratu. Naučiti i prihvatiti.

Vrijeme i strpljenje

Svaki čovjek raspolaže s 24 sata dnevno. Dio tog vremena je učenik, zaposlenik, dio vremena spava, dio vremena putuje, dio vremena sjedi na pivu, dio vremena roštilja... Svatko prema svojim obvetzama, potrebama i afinitetima. Bonsaist treba odlučiti hoće li koliko rapoloživog dnevnog vremena pokloniti svom ljubimcu u posudi. Premalo odvojenog vremena oduzima život bonsai drvcu.
Drvo u prirodi se može brinuti za sebe. U nedostatku vlage pustit će duboko korijenje koje će doseći vlažnije slojeve zemlje. U nedostatku sunca ili svjetla, pridužavat će svoje grane u potrazi za više svjetla. Kad ga jednom stavite u posudu, ograničili ste njegovo prirodno djelovanje i preuzeli obavezu da ćete mu taj gubitak nadoknaditi. Nije to tek tako. Drvo jednako kao i mi treba vodu, hranu, zrak, sunce i to svakodnevno. Ali drvo ne plače i ne žali se.
Dobar bonsaist će svakodnevno izlaziti ususret svojim drvcima ne uskraćujući im prirodne potrebe, a niti pretjerujući.
Druga stvar je stpljenje. Eto, s obzirom da sam početnik bez ijednog drvca, nisam kompetentan pričati koliko je strpljenja potrebno da bi napravili lijep bonsai. No vjerujem na riječ iskusnijima od sebe, drvo raste svojom brzinom i ne može ga se požurivati. Bonsai ne nastaje preko noći. Neizvedivo. Nestrpljivi ljudi nikad neće uspješno napraviti bonsai. Više vode i hrane ne znači brži rast.
Vrijeme je važan faktor, a bonsai hobi kažu uči ljude upornosti i stpljivosti. To nas pak čini boljim ljudima.

I tako, ovi ljetni mjeseci daju mi dovoljno vremena da promislim o svemu i da odredim voje sljedeće korake. Odluka je da u proljeće počnem s prvih nekoliko yamadorija. Nemam namjeru prirodi uzeti više nego za što sam spreman preuzeti odgovornost. Tek u praksi ću vidjeti imam li dovoljno vremena za još.

Iako sam, dakle, početnik, apeliram na sve druge početnike. Nemojmo žuriti i brzati iznad svojih mogućnosti. Pročitajmo sve što možemo, pripremimo se.
Postavka mentalnog sklopa, nabavka alata, skupljanje iskustava. Nije sve tek tako, prema još jednoj poslovici, ako želite uzgojiti bonsai na pravi način proces traje jako dugo. Ako ga uzgajate prečicama, nestrpljivo i na krivi način to traje zauvijek.